Vlada Republike Srbije: VLADA DONELA DODATNE MERE U SPREČAVANJU ŠIRENJA KORONAVIRUSA

Vlada Republike Srbije: VLADA DONELA DODATNE MERE U SPREČAVANJU ŠIRENJA KORONAVIRUSA

VLADA DONELA DODATNE MERE U SPREČAVANJU ŠIRENJA KORONAVIRUSA

Beograd, 10. mart 2020.

Vlada Republike Srbije donela je na današnjoj sednici dodatne mere u cilju sprečavanja pojave širenja i suzbijanja zarazne bolesti COVID-19, prema preporukama naših epidemiologa i u skladu sa preporukama Svetske zdravstvene organizacije (SZO).

U skladu sa tim, uvodi se privremena zabrana ulaska u Srbiju za strane državljane koji dolaze iz područja sa intenzivnom transmisijom koronavirusa. To se odnosi na osobe koje su boravile u Italiji, pojedinim provincijama Narodne Republike Kine, Južne Koreje, Irana i delovima Švajcarske.

Takođe, uvedena je preporuka za striktno poštovanje zabrane putovanja zaposlenih  u sistemu zdravstvene i socijalne zaštite u Srbiji u zemlje sa intenzivnom transmisijom COVID-19, kao i žarištima epidemije.

Ovu situaciju je naše zdravstvo spremno dočekalo,  preduzimajući sve neophodne mere kako bi broj zaraženih bio što manji.

Zahvaljujući pravovremenoj i odgovornoj reakciji našeg zdravstvenog sistema broj obolelih od koronavirusa u Srbiji je četiri.

Nema mesta panici i zabrinutosti jer je Srbija od samog početka reagovala odgovorno i pojačala kontrolu na graničnim prelazima, posebno na aerodromima.

Poštuju se instrukcije Svetske zdravstvene organizacije, kao i preporuke naših epidemiologa, koji su se decenijama edukovali za ovakve epidemiološke situacije, a pojedini od njih su imali i lično iskustvo u postupanju u sličnim situacijama.

Vlada Srbije poziva građane da isključivo prate savete struke.

Ministarstvo zdravlja, sa Institutom za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“, mrežom zavoda za javno zdravlje i nadležnim zdravstvenim ustanovama prati epidemiološku situaciju izazvanu novim koronavirusom u Srbiji i svetu i shodno novim saznanjima i preporukama SZO izdavaće obaveštenja za javnost i uputstva za postupanje zdravstvenim ustanovama i drugim nadležnim organima i institucijama.

Koncert ansambla Libercuatro: MUZIČKO PUTOVANJE, TANGO KROZ VREME (VIDEO)

Koncert ansambla Libercuatro: MUZIČKO PUTOVANJE, TANGO KROZ VREME (VIDEO)

MUZIČKO PUTOVANJE, TANGO KROZ VREME

Opovo, 9. mart 2020;

Sjajan muzički doživljaj priredio nam je tango ansambl Libercuatro na sceni Kulturnog centra Opovo, što je „probrana“ opovačka publika nagradila velikim aplauzima. Proveo nas je ovaj kvartet sjajnih muzičara kroz vreme i prostor od predgrađa Buenos Ajresa preko Montevidea, Španije i Italije, prezentujući nam različite stilove od tradicionalne do savremene tango kompozicije, gde posebno mesto zauzimaju kompozicije Astora Piazzolle, s obzirom da je Piazzolla fuzijom jazza, tradicionalnog tanga, neobaroknog stila i teatra stvorio novi stil – tango nuevo.

Izuzetan sopran Nataše Radovanović uz muzičku pratnju Ksenije Ristić (klavir i autorka muzičkih aranžmana), Martine Dimić Radovanović (violina) i Aleksandra Stefanovića (harmonika), pokazali su koliko tango, odnosno muzika, može da ima strasti, energije i emocija.

Libercuatro iza sebe ima gostovanja na domaćim i inostranim festivalima, kao i brojne samostalne nastupe u prestižnim koncertnim salama.

Projekat tango ansambla Libercuatro “Tango kroz vreme” nastao je iz ideje da se širem auditorijumu predstavi tango muzika i ova specifična kultura koja je 2009. godine uvrštena na UNESCO-vu listu kulturnog nasleđa.

Tango je originalno bio ples improvizacije koji je kombinovao ritam i pokrete nekoliko ranijih muzičkih i plesnih tradicija. Najupečatljiviji trag su ostavili “Candombe“, argentinska verzija plesa robova iz Afrike, koje su doneli u luku Buenos Ajresa. Drugi izvor je bila kubanska „habanera“, mešavina francuskih, kolonijalnih kontradanse sa afričkim uticajem. Elementi kubanske habanere i evropske polke su se spojili u lokalni argentinski ples „milonga“. Milonga je prvobitno bila pesma puna improvizacije koju su pevali payadores ili folk pevači argentinskih stepa, pampasa. Kao ples, postala je popularna među kompadritosima, na ulicama Buenos Ajres-a 70-ih godina 19. veka. Neki istoričari veruju da su upravo ovi kompadritosi improvizovali i imitirali pokrete crnačkih candombe igrača i spojili ih u milonge, koje su i stvarale prve tango note kasnih 1870-ih.

Uslovno sve do 1900. godine možemo reći da je to prva faza u tangu, karakteristična po improvizaciji, gde su muzičari na sluh pratili plesače a ne obrnuto. Muzika bila živahnija i veselija, ali je to period koji je iznedrio vrsne muzičare i kompozitore tanga koji ga uvode u njegovo zlatno doba.

Period od 1900. do 1920. godine poznat kao „guardia vieja“ nazvan po kompozitorima tzv. stare garde koji su razvili tango u jednu od najinteresantnijih i najlepših muzičkih oblika.

Period od 1920. do 1940. Argentinci zovu zlatno doba tanga. Tango u stvari tada dobija današnji oblik. To je rezultat nekoliko istovremenih dešavanja. Najezda doseljenika iz Evrope doprinosi da se tango prenese u Evropu i stekne neverovatnu popularnost, jer ga u Evropi prihvataju viši slojevi društva. Tada dobija i vokalnu crtu sa preovlađujuće lirskim pesmama. Orkestri se povećavaju a note zapisuju.

Zatvoren plesni stav tanga je nastao pod uticajem evropskih plesova, polke, mazurke…

Ministarstvo zdravlja: U SRBIJI ČETIRI OSOBE ZARAŽENE KORONAVIRUSOM

Ministarstvo zdravlja: U SRBIJI ČETIRI OSOBE ZARAŽENE KORONAVIRUSOM

U SRBIJI ČETIRI OSOBE ZARAŽENE KORONAVIRUSOM

BEOGRAD, 10. marta (Tanjug) – U Srbiji su potvrđena još dva slučaja zaraženih koronavirusom, tako da su u našoj zemlji ukupno zaražene četiri osobe, saopštilo je jutros Ministarstvo zdravlja.

Do danas je u nacionalnoj referentnoj laboratoriji Instituta Torlak testirano ukupno 108 osoba koje su ispunjavale kriterijume definicije slučaja.

Od sinoć u 18 sati do jutros u 8 časova testirani su uzorci pet osoba od kojih su dva bila pozitivna i tri negativna na novi korona virus.

Nacionalne služba za zapošljavanje: PREZENTACIJA PROGRAMA ZAPOŠLJAVANJA ZA 2020. GODINU

Nacionalne služba za zapošljavanje: PREZENTACIJA PROGRAMA ZAPOŠLJAVANJA ZA 2020. GODINU

PREZENTACIJA PROGRAMA ZAPOŠLJAVANJA ZA 2020. GODINU

Pančevo, 09.mart 2020

Pozivamo vas da prisustvujete prezentaciji javnih poziva za zapošljavanje za 2020. godinu, koja će se održati u četvrtak 12. marta, u 12.00 h, u zgradi Opštine Opovo, u Ulici Borisa Kidriča 10. Događaj organizuje pančevačka filijala Nacionalne služba za zapošljavanje.

Na ovom događaju će biti prezentovani svi javni pozivi i konkursi Nacionalne službe za zapošljavanje koji su objavljeni u petak, 28. februara na sajtu Nacionalne službe za zapošljavanje www.nsz.gov.rs, kao i u publikaciji „Poslovi“ od 4. marta ove godine.

Događaju će prisustvovati predstavnici menadžmenta NSZ, predstavnici lokalne samouprave, kao i brojni poslodavci opštine Opovo.

Press služba NSZ

Putopis: 9160 KILOMETARA ISTOČNO OD OPOVA

Putopis: 9160 KILOMETARA ISTOČNO OD OPOVA

9160 KILOMETARA ISTOČNO OD OPOVA

Na oko 9160 kilometara istočno od Opova, na ostrvu Honšu leži Tokijo, jedna od 47 perfektura i glavni grad Japana. Kažu da je Tokijo najveća metropola na svetu u kojoj u gradskom jezgru živi preko 19 miliona, a na širem gradskom području oko 40  miliona ljudi. Sam Tokijo je podeljen na 23 jedinice koje imaju različite statuse i od kojih se neke zovu gradovi. I verovali ili ne i sam Tokijo, na neki način, ima svoj glavni grad, to je Šindjuku. U Šinjukuu je smeštena zgrada gradske vlade na čijem 45. spratu se nalazi vidikovac sa kog se pruža neverovatan pogled na gard i kome je pristup besplatan. Zgradu je projektovao čuveni arhitekta Kenzo Tange, koji je u našim krajevima poznat kao arhitekta koji je nakon zemljtresa u Skoplju 1963. godine ponudio svoje usluge i bez naknade projektvao čitav grad – Skoplje kakvo mi znamo danas.

Pogled na grad sa 45 sprata Gradske Vlade

U Šhindjukuu se takodje nalazi vozna i metro stanica, koja se opet opisjuje kao najveća na svetu, jer kroz nju dnevno prodje preko 3 miliona ljudi. Ova stanica ima mnogo ulaza, različitih linija koje pripadaju različitim operaterima i povrh toga, postoji nekoliko stanica sa sličnim imenom. Nešto kao, ako idete autobusom 101, stranac ste i treba da se sa nekim nađete kod Sebeša, kad preko razglasa čujete sledeće stanice: Sebeš Mokri, Sebeš Reka, Sebeš Suvi, i nemate pojma gde da siđete. Ako zamislite stojedinicu kao veoma brz i čist voz, koji je pun kao i naš gradski prevoz u špicu, ili možda malo puniji, najbolje je da izađete tamo gde mislite da treba, pošaljete porukom svoju lokaciju prijateljima i sačekate da oni nađu vas da biste čuli: “Ovo uopšte nije stanica na kojoj smo se dogovorili da se nađemo.” Ali, pošto ste stranac ili u konretnom slučaju prijatelj, sve vam je oprošteno. Japanci su generalno vrlo popustljivi prema strancima i ako prekršite neka od njihovih rigidnih pravila, niko vam to neće zameriti na glas.

Kišno veče u gradu

Japanci su na glasu po svojim strogim pravilima ponašanja. Takodje slove za veoma fine, osetljive i veoma zatvorene ljude koji ne pokazuju svoja osećanja. Evo nekoliko pravila ponašanja koje su nam predočili prijatelji: u vozu se ne priča telefonom, dozvoljen je tih razgovor sa osobom pored vas – ukoliko se poznajete, u restoranu se ne ostavlja hrana u tanjiru, sve mora da se pojede, bilo kakvo djubre koje imate se nosi u torbi dok ne naidjete na kantu za otpatke, na ulici se strogo hoda levom stranom, isto važi za sve javne prostore, ako postoji red – čeka se u tišini i strpljivo, sve što vam neko pruži prihvata se sa obe ruke uz naklon u znak zahvalnosti. Nedostatak kanti za đubre je delovao prosto neverovatan u tako čistom gradu, u kom se i žvake stružu sa pločnika, dok nismo dobile objašnjenje: nakon terorističkog napada u metrou 1995. gasom Sarin, kad je poginulo 12 a povredjeno oko 5000 ljudi, utvrdjeno je da su paketi sa smrtonosnim gasom bili sakriveni i u kantama za đubre. Od tada broj kanti je drastično smanjen i velike kante i kontejnere možete da vidite samo pored velikih supermarketa. Naravno, to nije rezultiralo bacanjem đubreta po ulicama, a reciklaža je na visokom nivou, pa se i od gostiju očekuje da svoje đubre pažljivo razvrstavaju.

Delovi grada, tj. gradovi u Tokiju su postali poznati po svojim specifičnostima. Na primer, Asakusa je poznata  po raznim turističkim atrakcijama kao što je čuveni toranj Tokyo Sky Tree (Slika 3.) ili Budistički hram Sensoji, (Slika 4.) sagradjen 645. godine, koji je ujedno i najstariji hram u Tokiju. Japanci imaju na neki način, opušten stav prema religiji. Delom su Budisti a delom poštuju staru Šinto religiju. Naravno i druge religije su stigle na ova ostrva, tako da postoji i Japanska Pravoslavna Crkva u kojoj se služi na staro-japanskom. Ova crkva ima mali broj vernika i potpada pod Moskovsku Patrijaršiju. Po rečima jedne vernice, oni bi jako voleli da imaju manastire koje bi mogli da posećuju, ali je problem što niko ne želi da se zamonaši. Ako izuzmemo mali broj Hrišćana, Japancima religija nije tema i njome se ne opterećuju. Smatraju da je dobro pomoliti se s vremena na vrme i posećuju hramove radi molitve i uživanja u njihovim lepotama. Takođe, kombinuju praznike iz različitih religija. Na primer, Katolički Božić je praznik tokom kojeg parovi razmenjuju poklone i izlaze na večeru. Ostatak nacije uglavnom večera piletinu. To je posledica velike reklamne kampanje kompanije Kentakey Fry Chicken, kako bi osvojili tržište, u kojoj su Božić predstavili kao dan kad se jede piletina. Takođe 14. februar je, usled reklamne kampanje fabrika čokolade postao dan kad žene daruju čokoladu muškarcima, a za uzvrat 14. mart je dan kad muškarci poklanjaju belu čokoladu ženama i poznat je kao Beli Dan. Ovi uticaji reklamnih kampanja ponekad mogu da imaju i razarajući uticaj na društvo. Oba ova dana, 14. februar i mart, su se u jednom trenutku iz zabave pretvorili u obavezu da se daruje čokolada i svim kolegama na poslu, posebno 14. februar kad žene poklanjaju čokoladu. Godine ovog rituala su dovele do spontane pobune žena, od jedne kompanije do druge i u većini velikih kompanije ovaj običaj je prekinut. Uzimajući u obzir da položaj žena u Japanu u velikim kompanijama nije jednak položaju muškaraca, ovo se smatra velikim uspehom i korakom napred, kao i hrabrošću žena koje su se pobunile i izvojevale malu pobedu u izrazito patrijarhalnom, mačo poslovnom svetu u Japanu.

Hram na ostrvu Enoshima
Sensoji Hram

Japanska kuhinja se ozbiljno razlikuje od hrane na koju smo navikli, ne toliko ukusom, vec načinom služenja i jedenja. Naravno, jede se štapićima, a hrana se ili služi u nekoliko malih posuda i kombinuje tako sto se posuda sa pirinčem koristi kao neka vrsta glavnog tanjira, u koju možete da spustite hranu iz drugih posudica, ili se služi sve zajedno u jednoj posudi. Japanci u hrani uživaju i sama prezentacija je veoma bitan deo ugođaja. Hleb jedu retko, a pri izradi slatkiša koriste daleko manje šećera, upotrebljavaju krem od crvenog pasulja i maču koja se pravi od zelenog čaja. Slatkiši nisu naročito slatki i imaju specifičan ukus. (Slika 8.) Naravno, kao i u svakoj metropoli, u Tokiju je vidan uticaj drugih kuhinja, prvenstveno francuske, italijanske, koreanske i kineske, tako da možete lako da pronađete nešto što će odgovarati ukusu na koji ste navikli.

Suši

Zemljotresi su veoma česti. Postoji Nacionalni Centar za uzbunu i svi mobilni telefoni (osim onih kineske proizvodnje iz nekog razloga, pitajte Suzanu kako zna) su automatiski povezani sa ovim centrom, koji šalje znak uzbune za zemljotrese jače od 5 stepeni, što se smatra umerenom jačinom. Ne postoje nikakve ulične sirene za uzbunu i čak i ako nemate SIM karticu Japanskog operatera, već samo koristite internet, bicete takođe automatski povezani na ovu mežu za uzbunjivanje. I bićete uzbunjeni u pravom smislu te reči: telefon će početi da blješti, pali i gasi ekran, ženski glas će vas krajnje ozbiljno upozoriti da će se zemljotres dogoditi za 10 sekundi, a najglasniji će biti zvuk alarma ili uzbune uz sve to, koji ima za cilj da probudi ljude, jer san i nereagovanje mogu da budu opasni po život i često su noćni zemljotresi ti koji imaju najviše žrtava. Ne preporučuje se izlazak iz sobe, već samo da se sakrijete ispod stola. Postoje posebni propisi kada je u pitanju gradnja i mnoge zgrade su visoke ali veoma uzane i to im omogućava da se ljuljaju, a ne sruše tokom jakih zemljotresa. Iako je Japan zemlja koja se konstantno razvija i iako su razvili mehanizme odbrane od zemljotresa bolje od bilo koje države u svetu, generalno ljudi se boje nekog narednog jakog zemljotresa koji bi mogao da izazove štetu i velike žrtve.

Pogled na planinu Fuji sa ostrva Enoshima

Uz sve svoje prednosti i mane, lepote i opasnosti, ekscentričnosti i posebnosti, Japan je zemlja divnih, gostoljubivih ljudi koji umeju da uživaju u cveću i toplim kupkama, spremnih da vam pomognu na svaki način, da predstave lepote svoje zemlje i učine boravak u njihvoj domovini nezaboravan.

Tekst i slike: Suzana Hasani i Milica Bogdanov

Autorke se ovim putem zahvaljju dragim prijateljima: gospodinu Ishikawa Hiroakiju i gospodinu Kinjo Etsuu na vremenu, strpljenju i jedinstvenom uvidu u Japansku kulturu.