by Glas Opova | 6.02.2025. | SPORT
SEFKERIN, 6. februar 2025 – Šampion sefkerinskog Dragona, Uroš Janjić učestvovaće 6. februara na drugom po redu profesionalnom meču u boksu u Lionu (Francuska) gde će odmeriti veštinu sa šampionom Švajcarske koji ima izuzetan skor od 6 -0 -3.
Uroš je spreman kako navodi njegov trener ujedno i sparing partner Nikola Stankov.
„Iako je bilo malo vremena, pripreme su završene u najboljem redu, uspeli smo da se pripremimo u kratkom roku i očekujemo težak meč jer u profesionalnom boksu niko nije tamo bez razloga. Urošu je ostalo da se mudro izbori za još jednu pobedu i letvicu za viši nivo“, izjavio je njegov trener Nikola Stankov pred današnji meč.
by Glas Opova | 6.02.2025. | AKTUELNO
NOVI SAD, 6. februar 2025 – Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu raspisuje konkurse za 2025. godinu – ukupan budžet 555 miliona dinara
Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu raspisuje konkurse za 2025. godinu, koji će trajati od 3. februara do 3. marta, izuzev konkursa u oblasti unapređenja sportske infrastrukture, koji će trajati do 3. aprila.
Resorni sekretar Dane Basta najavio je da će biti raspisano osam konkursa i to u oblastima razvoja sistema sporta, sportske infrastrukture i omladinske politike.
„Za projekte i programe u tim oblastima u pokrajinskom budžetu je obezbeđeno 555 miliona dinara. To je gotovo 140 miliona dinara više nego prošle godine, što potvrđuje našu opredeljenost da se ulaganje u razvoj sporta i sportske infrastrukture podigne na još viši nivo“, izjavio je Dane Basta.
Najviše novca – 350 miliona dinara – čak 100 miliona više u odnosu na prošlu godinu, izdvojeno je za ulaganje u sportsku infrastrikturu, odnosno za izgradnju, održavanje i opremanje sportskih objekata u AP Vojvodini.
Za doprinos razvoju sporta predviđeno je 90 miliona dinara, gotovo 13 miliona više nego u 2024. godini.
U ovoj godini je za organizaciju i učešće na međunarodnim manifestacijama od značaja za AP Vojvodinu planirano 45 miliona dinara, za afirmaciju žena u sportu deset miliona dinara, dok je za afirmaciju školskog i univerzitetskog sporta izdvojeno osam miliona dinara.
Kada je reč o omladinskom sektoru, za sprovođenje omladinske politike opredeljeno je 43 miliona dinara, za osnaživanje i osnivanje kancelarija za mlade pet miliona, a za realizaciju programa „Fond za talente“ četiri miliona dinara.
by Glas Opova | 6.02.2025. | ISTORIJA I FELJTONI
OPOVO, 6. februar 2025 – U dnevnom listu Borba, 1. novembra 1997. godine, pod naslovom „Pola veka za pijačnom tezgom“, objavljena je reportaža o Sefkerincu Zlatoji Stajiću – Lali.
Autor teksta je novinar Ratko Mauduš i u jednoj lepoj priči predstavlja nam Stajića kao omiljenog prodavca poljoprivrednih proizvoda na karaburmskoj pijaci.
Zlatoja Stajić Lala iz južnog Banata već 50 godina prodaje poljoprivredne proizvode po beogradskim pijacama, od toga na karaburmskoj skoro 30 godina.
Na pijaci u Uralskoj ulici na Karaburmi, beogradskom delu grada na Dunavu, naniže od Pančevačkog mosta, postoji jedna tezga, pretposlednja u nizu pored ribarnica i mesnica, za kojom posluje već 29 godina jedan vredni poljoprivrednik, koga svi znaju i zovu po nadimku – Lala. On je, u stvari, Zlatoja Stajić iz Sefkerina, južnobanatskog sela, 20-ak kilometara od Pančeva u pravcu Zrenjanina. Tek toliko da se zna, kako Lala objašnjava za novine.
– A počelo je to 1947. godine u proleće, priča Lala. – Sećam se kao danas, kilogram lubenica je bio 70 para, ondašnjih. Nešto slično kao i danas. Onda taj posao traje do dana današnjeg. Prodajem sve što proizvedem: luk, krompir, dinje, cveklu, lubenice, pasulj, zelen…
Zlatoja Stajić Lala prodavao je svoju robu po mnogim beogradskim pijacama: Bajlonijeva, Zeleni venac, Kalenić, Palilula… Ukotvio se, međutim, više od četvrt veka na pijaci, već pomenutoj, na Karaburmi. Tu ga sve mušterije znaju, a čini mu se da i on njih zna. Ne sve po imenu, već, onako, iz viđenja. Lala je najpopularniji na tamošnjoj pijaci. A evo zašto.
– Ja mušterije veoma cenim. Ne cepidlačim, a i jeftiniji sam nešto od rugih. Zbog toga me volu, priča naš sagovornik i dodaje: – Oćedu me i žene. Ja volim da se našalim, da kažem neku lepu reč, da ispričam neku dogodovštinu, a to žene voledu. Neki put kad neka nema dovoljno para, ja kažem platićeš sutra i tako negujuem poverenje između mene i mojih mušterija.
Interesujem se da li ima mnogo mušterija, koliko se zaradi, ima li krađe, a Lala odgovara tiho, staloženo i to najpre na poslednje pitanje.
MUŠTERIJE SU POŠTENE
– Ne mogu vam odgovoriti na pitanje da li ima krađe kad su u pitanju neke druge tezge, ali meni niko za ovih 50 godina nije ukrao ni jedan krompir, objašnjava Lala odnose kupaca prema njemu. – Čak kad mi ispadne glavica luka pored tezge, na primer mušterija se sagne i vrati je na gomilu ispred mene. Što se toga tiče, stvarno, nemam zamerki. A nemam ih i inače. Mene moje mušterije voledu.
Zlatoja Stajić Lala nije, inače, samo prodavac poljoprivrednih proizvoda, već i njihov proizvođač. On, naime, u Sefkerinu ima kuću i imanje. Trenutno gaji 30-ak svinja, šest bikova, nešto krava i mnogi živadi: kokošaka, gusaka, pataka, pilića. Lala se, dakle, bavi i tim poslom, mada glavnu brigu o tome da li su domaće životinje gladne i uredne vodi njegova supruga Jovanka. Sin Anđelko i snaha Ilinka „rukovode“ pijačnom tezgom u Pančevu.
– Pančevo nam je bliže, a i ne mora sve u Beograd, objašnjava Lala razuđenost prodaje i asortimana robe.
Lala danas ima 68 godina i izgleda veoma krepko i živahno. Omanjeg je rasta, ali uvek nasmejan i dobrodušan.
– Ah, kako je to bilo na početku. Ja mlad, mlade dame šetaju između tezgi, lepota za gledati – priseća se naš sagovornik minulih vremena pa dodaje u šali: – Nije ni sada loše. Ne gledaju me više mlade gospođice, već bake. Svaka roba ima svoju mušteriju, objašnjava Lala u šali.
Redovno kod Lale: Na Karaburmi ne stanujem dugo – svega godinu dana. Na ovu pijacu dolazim svake subote i nedelje. Kod Lale redovno pazarim. On je najbolji i najjeftiniji na ovoj pijaci, a i roba mu je kvalitetna. Svaka mu čast.
Dok razgovaram sa Lalom prolaze mušterije. Zastajkuju, zapitkuju za cene, uzimaju pet kila krompira, tri tikvice, dve glavice belog luka, tri kilograma crnog… Vrti se: e roba, e novac. Lala je zadovoljan. Povremeno ne zna da li pre da odgovori na novinarsko pitanje ili ono što postavljaju kupci. A kupci znatiželjni. Interesuju se u kojim novinama će da čitaju o svom Lali.
Poverenje 20 godina: Karaburmski penzioner Branko Milovanović bio je oduševljen kad je video da Lala govori za novine. „Ja kod Lale kupujem voće i povrće već 20 godina. To može i on da potvrdi. Lala je jedan dobar i pošten čovek i prava je šteta što takvih nema više i po našim pijacama i po prodavnicama, inače. Redak primer dobrote i poštenja. Takav može da bude samo naš Lala – kaže gospodin Milovanović
SVI ĆE KUPITI BORBU
Lala je, uistinu, zaslužio da mu ime izađe u novinama, objašnjava svoju znatiželju, srednjovečni gospodin koji nije želeo da se i njegovo ime pored Lalinog pojavi u novinama. Odobravanja u tom smislu stižu i iza susedne tezge. „Cela će ova pijaca kupiti Borbu kad bude objavljen Lala“, dobacuje nam usput devojka rumenih obraza, koja je privremeno napustila svoju tezgu da bi oslušnula šta se događa sa Lalom. A Lala zadovoljan, ponosan. Posle 50 godina služenja građanima, došao je red i na njega. Reč-dve u novinama o minulih pola veka za pijačnom tezgom, o mušterijama, navikama, mladim gospođicama i vremešnim bakama. O čoveku, Zlatoju Stajiću, Lali, iz južnog Banata, koga na beogradskoj pijaci manje-više svi znaju kao – Lalu.
Borba, 1.11.1997. g.
Redakcija se zahvaljuje našem saradniku Draganu Maslareviću na istraživanju i pronalaženju arhivskog materijala.