Ptice našeg kraja: Belorepan, najveći evropski orao

Ptice našeg kraja: Belorepan, najveći evropski orao

Belorepan, najveći evropski orao
OPOVO, 22. decembar 2022 – Najveći evropski orao i nesumnjivo kralj visina, belorepan (Haliaeetus albicilla) ima raspon krila od 1,9 do 2,4 metra i dužinu tela od 76 do 92 centimetra. Gnezdi se u poplavnim šumama duž većih nizijskih reka (Dunav, Tisa, Tamiš) i u našem kraju je redovna ali malobrojna gnezdarica i teritorijalna stanarica sa dva do tri gnezdeća para (od Idvora do Sefkerina), međutim, u većem broju je prisutan tokom lutanja na ishrani, posebno oko ribnjačkih jezera, rečnih revira, močvara i većih bara, i to su uglavnom mlađe jedinke koje još uvek nisu teritorijalne.
Gnezdo je ogromno i gradi ga na velikoj visini (15 – 30m) u krošnji starog stabla. Gnežđenje počinje već u januaru ali će zbog eventualnog uznemiravanja (ljudskog prisustva) napustiti gnezdo i jaja. Polaže 1 do 2, maksimalno 3 jaja ali u proseku podigne samo jednog mladunca.

Polni dimorfizam nije toliko izražen osim što je ženka veća od mužjaka. Belorepan ima duga, široka krila sa izraženim „prstima“, relativno kratak, tupo klinast, beo rep, kao i masivan, žuti kljun. Telo je smeđe boje sa žućkastosmeđom glavom i vratom. Za razliku od odraslih, kod mladih, nezrelih jedinki, telo, vrat i glava su tamnosmeđi, dok su grudi, stomak, leđa i natkrilje riđesmeđi sa širokim tamnim rubovima (mada je kod mladih boja varijabilna). Kljun je takođe taman, dok su repna pera tamnija sa svetlim sredinama, a sam rep malo duži i manje klinast u odnosu na odrasle.

Aktivno leti s dugim nizovima opuštenih, prilično plitkih zamaha povremeno isprekidanim klizanjem. Karakteristično je da iznenada menja visinu leta i može dugo jedriti na prilično velikoj visini. Hrani se ribom, vodenim pticama, strvinama i drugim otpacima.

U drugoj polovini 20. veka brojnost belorepana u Srbiji opada ali je krajem 20. i početkom 21. veka brojnost u značajnom porastu zahvaljujući zaštitarskim merama ornitologa i prirodnjaka. Opstanak ove vrste najviše ugrožavaju gubitak prirodnih staništa, uznemiravanje tokom gnežđenja i trovanje (zatrovani lovački mamci i korišćenje zabranjenih pesticida, posebno furadana).

Foto: Č.Vučković