by Glas Opova | 4.12.2015. | AKTUELNO
KUPOVINA 5.000 KOMADA TOVNIH SVINJA
Opovo, 04. decembar 2015;
U cilju efikasne realizacije Zaključka Vlade 05 339-12816/2015-1 od 28. 11. 2015.godine, o kupovini do 5.000 komada tovnih svinja, obaveštavaju se registrovana gazdinstava o uslovima i drugim bitnim elementima kupovine.
- Kupovina će se vršiti od fizičkih lica – nosioca poljoprivrednih gazdinstava koji su upisani u Registar poljoprivrednih gazdinstava, u skladu sa Uredbom o Registru poljoprivrednih gazdinstava („Službni glasnik RS“, broj 45/04, 139/04 i 71/05).
- 2. Klanice koje će vršiti kupovinu i naturalnu razmenu tovnih svinja su sledeće: IM“Matić“, doo, Novi Sad (021/548-583; 2411-089; 2419-056); PKB IMES doo, IM, Padinska Skela (011/887 1905 ; 887 1904); Alf Promet doo, Kać (021/6213-963; 6211-589); AD „JUHOR“, Jagodina (035/200- 300); AD Neoplanta, Novi Sad (021/4873- 892).
Zainteresovana registrovana gazdinstva treba da se jave načelnicima upravnih okruga radi dogovora o kupovini tovnih svinja sa navedenim klanicama i dogovore dinamiku kupovine, ili da se jave direktno navedenim klanicama.
- Kupovina će se vršiti najkasnije do 10. 12. 2015. godine
- Telesna težina tovnih svinja koja se kupuje: prva klasa 95-110 kg cena po kg 160 dinara; druga klasa 110-130 kg cena po kg 140 dinara.
- Rok plaćanja je 15 od dana kada Direkcija za robne rezerve primi potvrdu o prijemu tovnih svinja.
- Kupovina tovnih svinja će se vršiti na registrovanim stočnim pijacama, u vreme kada nisu pijačni dani, prema rasporedu i dinamici koja će se dogovoriti sa klanicama.
- Prijem, merenje svinja i proveru dokumentacije će u ime Direkcije obavljati komisija Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede sasatavljena od inspektora republičke veterinarske inspekcije, poljoprivredne inspekcije i tržišne inspekcije.
- Registrovano gazdinstvo je u obavezi da Direkciji isporuči zdrave svinje koje moraju biti u dobroj kondiciji, čiste, bez povreda na telu, vakcinisane protiv svinjske kuge i obeležene ušnim markicama.
Za sve svinje koje su predmet otkupa, vlasnik mora da obezbedi Uverenje o zdravstvenom stanju životinja izdato od strane nadležene veterinarske stanice i potvrdu o izvršenoj vakcinaciji svinja u prethodnom periodu.
- Registrovano gazdinstvo je u obavezi da tovne svinje za kupovinu dopremi do mesta otkupa o svom trošku.
- Prilikom merenja i obračuna cene koštanja svinja od izmerene težine odmah se odbija kalo transporta i uginuća od stočne pijace do depoa klanice u iznosu od 2%.
- U slučaju da se na liniji klanja prilikom veterinarsko sanitarnog pregleda zaklanih svinja, meso zaklanih svinja zapisnikom veterinsrskog inspektora proglasi neupotrebljivim za ljudsku ishranu, registrovano gazdinstvo nema pravo na isplatu novčanih sredstava za te tovne svinje i neupotrebljivo meso i otpatke.
- Nakon izvršene predaje tovnih svinja ovlašćenoj klanici i dobijanja prijemnice, vlasnik-nosilac poljoprivrednog gazdinstva treba da lično dođe u Republičku direkciju za robne rezerve:
- A) Beograd, Dečanska broj 8a, VI sprat, (011/3348-725; 3239-052; 3236-407; 33239-058), i B) Centar Novi Sad, Hajduk Veljkova broj 11 (021/526-890, 021/526-522) radi potpisivanja ugovora. Neophodna dokumenta koja je u obavezi da lično donose su: fotokopija lične karte; overena fotokopija Izvoda Registara poljoprivrdnih gazdinstava za tekuću godinu.
PREDSEDNIK KOMISIJE, prof. dr Zoran Rajić, državni sekretar
by Glas Opova | 4.12.2015. | KULTURA
JOŠ JEDAN PEVAČKI TRIJUMF DUŠANA PLAZINIĆA
Opovo, 04. decembar 2015;
Upravo na Dan nacionalnog teatra, izvedena je premijera Verdijeve najbolje i najkompleksnije opere „Otelo“ u kojoj je svojim tenorom ponovo briljirao prvak beogradske opere i naš sugrađanin Dušan Plazinić.
Kako stručna kritika navodi, višeslojan lik Otela, ulogu ogromnog vokalnog dijapazona i dramske izražajnosti, maestralno je otpevao Dušan Plazinić, koji je ovom ulogom proslavio dve decenije umetničkog rada.

Opera u četiri čina „Otelo“, koju je komponovao Đuzepe Verdi, a za koju je libreto napisao Arigo Boito, prema istoimenoj drami Vilijema Šekspira, praizvedena je 05. februara 1887. godine u Milanu. U Narodnom pozorištu u Beogradu prvi put je odigrana 12. decembra 1928. godine, a u međuvremenu, premijerno izvedena još pet puta (1953; 1960; 1985; 1988; 1993).
Aktuelnu premijeru režirao je gost iz Italije Paolo Bajoko, dok je dirigent bila Ana Zorana Brajović. Dramska ekspresija, izvanredna kategorizacija likova, savršena orkestracija, bogat i raznovrstan jezik i lepota melodike, glavne su karakteristike ovog remek – dela operske umetnosti čije su učesnike, na kraju predstave gledaoci nagradili burnim i višeminutnim aplauzom.
Povodom ove velike uloge i dve decenije umetničkog rada, uoči premijere Dušan Plazinić je dao intervju Pozorišnim novinama, koji vam prenosimo u celosti. Autor intervjua je Mikojan Bezbradica.
OTELO JE VRHUNAC MOJE KARIJERE
- Verdi je napisao ulogu ogromnog vokalnog dijapazona i dramske izražajnosti. Kakva su vaša iskustva tokom spremanja te veoma teške i složene role koja predstavlja, možda, i jedan od najvećih ispita za svakog tenora?
„Otelo” je, prema mom mišljenju, svakako najbolja i najdetaljnije napisana Verdijeva opera u koju je on uložio sve svoje znanje i iskustvo. Što se tiče same uloge, nju svako donosi na svoj način. Što bi rekao moj bivši profesor Zvonko Krnetić „svaka ptica svojim glasom peva“, tako da ću se i ja truditi da to isto uradim. U svakom slučaju, Otelo je mnogo teži i zahtevniji sa interpretativne, nego sa vokalne strane. Na primer, u jednom trenutku moraš da iskališ sav svoj bes i da ga potom suprotstaviš momentima velike ljubavi koju on oseća prema Dezdemoni. Dakle, u ovoj operi je najveći problem, zapravo, kako suzbiti i suzdržati emocije, a da one ne štete vokalnoj deonici koja bi trebalo da se otpeva. Recimo, vokalna deonica Radamesa u „Aidi” je teža nego ona koju ima Otelo. Međutim, sa druge strane, taj lik nije toliko višeslojan kao što je slučaj sa Otelom.
•Slavni Enriko Karuzo, jedan od najvećih tenora svih vremena, nikada ni u jednoj predstavi uživo nije pevao tu ulogu. Postoji samo audio snimak realizovan u jednom njujorškom studiju 1914. godine…
Da, znam. Bilo je, čak, i nekih „teorija” kako se, zapravo, nije usudio da je peva. Čisto sumnjam da on nije imao hrabrosti da se „uhvati“ u koštac sa Otelom. Definitivno, siguran sam da nije u pitanju strah, već, verovatno, splet određenih okolnosti zbog obaveza ili nečeg sličnog. Ne treba smetnuti s uma da je reč o velikom i sjajnom umetniku koji je otpevao sve moguće što tenor može da peva u svom fahu. U svojoj knjizi „Mojih prvih 40 godina karijere“, Plasido Domingo se, između ostalih, prisetio, naravno, i te uloge koju je prvi put otpevao sa 35 godina. Govorili su mu, tada, kako on uopšte nije za nju, jer je ona kao napisana za del Monaka koji ima mnogo veći „dramskiji“ glas od njega. Sa druge strane, kada je Monako počinjao da peva tu ulogu, imao je sličnih problema. Mnogi su ga podsećali da je nju na sceni nezaboravno dočarao čuveni Ramon Vinaj i da to niko bolje od njega ne može da uradi. Opet, kad je Vinaj počinjao, njemu su pominjali Martinelija… U svakom slučaju, činjenica je da je u pitanju, zaista, velika uloga i da je veoma izazovna za svakog tenora.

• Čuveni verdijanski tenor Karlo Bergonci jednom prilikom je izjavio da kod Verdija sve tako lepo piše da vam ne preostaje ništa drugo osim da to „samo” pročitate i da se toga pridržavate?
Verdi je jedan od mojih omiljenih kompozitora. Da, naravno, slažem se sa tom tvrdnjom. Muzička partitura sa tekstom je „sveto pismo” i svako od nas mora 99 posto da se pridržava toga. Međutim, postoji razlika u tumačenju uloge, pošto nije neophodno da svako od nas donese jedan te isti lik na identičan način. Svako od nas mora da ulozi preda deo sebe, svog bića, svoje ličnosti… Upravo su to one neke razlike, finese, koje ljudi primećuju i koje nam ukazuju da određeni pevač ima „ono nešto”. To znači da on, na poseban način, proživljava neku ulogu i vrlo se lično odnosi prema njoj dok je interpretira na sceni.
• Postoje li, osim Verdija, još neki kompozitori kojima se divite i u čijim operama volite da pevate?
Obožavam kompozitore veriste. Veoma volim, cenim i poštujem Pjetra Maskanjija i njegovu „Kavaleriju rustikanu”, potom Umberta Đordana sa predivnom operom „Andre Šenije”, pa Ruđera Leonkavala i „Pajace”… Naravno, obožavam i Pučinija. Verističku operu volim zato što je ona bez opštih mesta i što prikazuje događaje, navike i običaje iz života običnih ljudi, a ne samo onih iz visokih slojeva društva.
• Da li ste imali uzore u pevačkom smislu?
Franko Koreli je na prvom mestu. On nije samo najbolji tenor, nego i pevač. Svaka čast Karuzu, del Monaku, Pavarotiju…. Svi su oni sjajni tenori, ali, Koreli je najbolji. On je pevač za sva vremena. Imao je savršenu boju glasu, fenomenalnu tehniku, fantastičnu harizmu.
• Na sceni Narodnog pozorišta debitovali ste na trećoj godini studija, ulogom Rodolfa u „Boemima” Đakoma Pučinija. Sa kakvim se emocijama danas, dve decenije kasnije, sećate tog nastupa?
Ja sam na trećoj godini postao član Operskog studija i to je bila neverovatna sreća za mene. Uoči predstave bio sam jako uzbuđen, osećao sam veliku odgovornost, a imao sam i tremu, iako ne preveliku To je više ona pozitivna trema s obzirom na to da su mi „Boemi” bili prva audiciona predstava. Na tom izvođenju, pevao sam sa sjajnim kolegama i koleginicama koje sam gledao u predstavama koje su tada bile na redovnom operskom repertoaru Narodnog pozorišta. Stvarno mi je bila izuzetna čast da sa svima njima budem zajedno na sceni. Sve je prošlo u najboljem redu, a godinu dana posle toga primljen sam u stalni angažman. I evo, trajem već punih 20. godina.
• U tom periodu, na matičnoj sceni, ostvarili ste čitav niz glavnih uloga u Pučinijevim, Verdijevim, Donicetijevim, Belinijevim, Mocartovim i operama drugih kompozitora. Gostovali ste širom bivše Jugoslavije, imali ste brojne uspehe na inostranim operskim scenama, naročito onim festivalskim, pevali ste sa Ćećilijom Gazdiom, Elinom Garančom, bili ste pobednik prestižnog operskog takmičenja „Giuseppe di Stefano” na Siciliji, već godinama ste u statusu prvaka Opere … Šta smatrate vrhuncem svoje dosadašnje karijere?
Ulogu Otela. Ona je, zaista, vrhunac moje dosadašnje karijere i veoma sam srećan što ću baš sa njom proslaviti ovaj jubilej – 20. godina pevanja. Neću da kažem rada, kao što bi rekle neke moje kolege, nego baš pevanja. Jer, ja ovaj posao, ne doživljavam kao rad. Veliki je, zaista, uspeh ući u stalni angažman jedne operske kuće kao što je naše Narodno pozorište, a potom i opstati toliko dugo vremena. Nažalost, danas je sve manji i manji broj pozorišta koja u svojim ansamblima imaju stalne članove. To je jedna veoma lepa tradicija koja se, izgleda, neće održati. Mislim da je to velika greška i smatram da bi ljudi, koji vode kulturu, trebalo da razmisle o tome.

• Koji bi mogli biti sledeći izazovi posle Otela?
U Pučinijevom repertoaru mi nedostaju uloge u dve predstave, koje, nažalost, nisu izvođene od kad sam ja u ansamblu. To su vitez de Grije iz „Manon Lesko” i, naravno, princ Kalaf u „Turandotu”. Voleo bih da pevam i naslovnu ulogu u Đordanovoj operi „Andre Šenije“. Iskreno se nadam da će u nekoj bližoj budućnosti, bar jedna od te tri predstave biti postavljena na naš repertoar.
• Da li jubilej proslavljate sa osećanjem da ste zadovoljni onim što ste postigli u prethodne dve decenije ili, pak, mislite da ste mogli da uradite i više od toga?
Veoma sam zadovoljan. Sto posto. Verovatno sam mogao da uradim i više, ali se ne opterećujem s tim. Verujte mi da, kada bih sve ovo morao ponovo da proživljavam, ništa ne bih menjao. Napravio sam izvrstan repertoar koji predstavlja, onako, školski primer postepenog razvoja jednog tenora – od Mocartove „Čarobne frule”, preko „Travijate”, „Rigoleta”, „Boema”, „Kavalerije rustikane”, „Pajaca”… pa sve do „Otela”. Na svom repertoaru trenutno imam 19 uloga. To je, stvarno, veliki kapital koji mi mnogo znači.
Mikojan Bezbradica
by Glas Opova | 3.12.2015. | DRUŠTVO
LAKO PRENOSIVA KOLICA ZA UPIK OPOVO
Baranda, 03. decembar 2015;
Povodom 03. decembra, Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom, predsednik opštine Miloš Markov i pomoćnik predsednika opštine mr Milorad Soldatović, posetili su Udruženje paraplegičara i kvadriplegičara Opovo i tom prilikom uručili troje lako prenosivih kolica.

– Kroz saradnju sa Udruženjem paraplegičara i kvadriplegičara Opovo, lokalna samouprava godinama unazad na razne načine brine o osobama sa invaliditetom, bilo da je u pitanju finansijska pomoć, sufinansiranje projekata ili strateška podrška. Udruženje nam se obratilo u nameri da nabavi nekoliko lako prenosivih kolica za invalide što smo mi naravno prihvatili i evo danas sa zadovoljstvom možemo konstatovati da je projekat realizovan, izjavio je danas predsednik opštine Miloš Markov.

Predsednik opštine je istakao da je UPIK Opovo jedno od aktivnijih udruženja na teritoriji naše opštine i da će lokalna samouprava u ovom tempu nastaviti saradnju i na razne načine pomoći u realizaciji njihovih projekata u 2016. godini.

– Ovo je veliki pomak napred jer sva sobna kolica koja smo do sada koristili teška su 24 do 30 kilograma, dok nova kolica ne prelaze težinu od 12 kilograma. Njihova širina i prilagođenost neuslovnim uslovima javnih ustanova i lokala gde je nama pre svega onemogućeno korišćenje toaleta (vrata do 60cm), sada će nam omogućiti prilaz mnogim mestima, izjavio je prilikom primopredaje predsednik Udruženja paraplegičara i kvadriplegičara Opovo Sava Lazin i istakao da u narednoj godini iskreno želi da se nastavi dosadašnja uspešna saradnja sa lokalnom samoupravom.
– Opština Opovo je pokazala veliko razumevanje i spada u one retke lokalne samouprave, koje zaista u praksi vode brigu o osobama sa invaliditetom, a dokaz tome su ove funkcionalne prostorije, uklanjanje arhitektonskih barijera i postavljanje rampi na javnim ustanovama, kao i sufinansiranje naših projekata, rekao je Sava Lazin.

Povodom Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom prostorije UPIK Opovo posetili su i učenici 4/3 razreda iz osnovne škole u Barandi. Oni su se družili sa članovima Udruženja i ponešto novo saznali, neke predrasude odbacili kako bi u budućnosti svojoj deci rekli da su one čike i tete u kolicima isti kao mama i tata osim što se na drugi način kreću.
Invaliditet, kao društvena pojava, nema tendenciju smanjenja i pažnja prema ovoj ciljnoj grupi će biti aktuelna i u budućnosti. Podaci UN govore o porastu broja osoba koje žive sa invaliditetom koji je, sa jedne strane uslovljen napretkom medicine i tehnologije, a sa druge strane, produženjem ljudskog veka, saobraćajnim i drugim nesrećama, bolestima , zloupotrebom supstanci i slično.
Problem invaliditeta zato nije samo stvar pojedinca, već ideološko pitanje koje zahteva društvenu promenu, kao i političko pitanje povezano sa ljudskim pravima.

U praksi, osobe sa invaliditetom pripadaju multi heterogenoj ciljnoj grupi čija pozicija na tržištu rada zavisi od mnogo faktora, pre svega od ličnih karakteristika, izvora motivacije, složenosti invaliditeta i stepena rehabilitacije, profesionalne orjentacije i obrazovnog nivoa, užeg i šireg okruženja, pravnog osnova nastanka invaliditeta, mesta prebivališta i pristupačnosti sredine, materijalnih i porodičnih prilika, postojećih veština i potencijala. Uglavnom pripadaju kategoriji lica koji se teže zapošljavaju i češće gube posao. Kao glavni razlozi problema zapošljavanja se mogu navesti: visoka opšta nezaposlenost i deficit radnih mesta zbog privredne depresije, velika konkurencija na tržištu radne snage i aktuelni profil univerzalnog izvršioca, ali i predrasude i stereotipi u vezi sa ciljnom grupom.

Opredeljenje da se uspostave efikasni mehanizmi radne integracije zahteva međusektorski pristup i sinhronizovano učešće svih aktera u društvu – javnog, civilnog, naučnog i poslovnog sektora sa aktivnim učešćem pojedinaca. Nova poslovna etika društveno odgovornog poslovanja, nalaže ravnotežu između socijalnih i ekonomskih uticaja preduzeća na društvo. Civilni sektor ima potrebu za novim načinima održivosti što zahteva veći broj inicijativa za dobrobit društva, dok javni sektor odgovora za usmeravanje sistema vrednosti koji će na najefikasniji način rešavati brojna društvena pitanja i omogućiti učešće svih članova društva.
by Glas Opova | 3.12.2015. | LOKALNA SAMOUPRAVA
ZAVRŠENO ASFALTIRANJE, SLEDE ZAVRŠNI RADOVI
Opovo, 03. decembar 2015;
Protekla dva dana u sklopu projekta izgradnje kružnog toka na raskrsnici ulica JNA i Stanka Tomića u opovu urađeno je asfaltiranje, tako da se od danas saobraćaj na ovoj deonici puta odvija normalno, osim što se vozači moraju navići na novi sistem vožnje na raskrsnici.

Projekat se nastavlja i slede radovi na uređenju saobraćajnih „,ostrva“, bankina i uklanjanja građevinskog materijala.

.
by Glas Opova | 3.12.2015. | DRUŠTVO
ODRŽANO PREDAVANJE ZA SEFKERENINSKE MATURANTE
Sefkerin, 03. decembar 2015;
Nakon škole u Opovu, predavanje na temu HIV-a održano je i u Izdvojenom odeljenju OŠ „Dositej Obradović“ u Sefkerinu. Uz prisustvo predsednika Saveta za zdravstvo opštine Opovo Dragana Ugrinova i većnice Ankice Simin damjanov, predavanje je održala dr Brankica Panić, specijalista pedijatrije.

Kao i opovački maturanti dva dana ranije, danas su se i sefkerinski maturanti upoznali sa time šta je HIV virus i njegovim istorijatom, kako se prenosi, koje se terapije koriste, mogućnostima kvalitetnog življenja uz pravovremenu terapiju, potrebama preventive i testiranja, a posebno su istaknuti rizični načini ponašanja i adekvatna zaštita.