Koncert Đorđa Balaševića: Ruke starih majstora ili magija pred očima

28/02/2021

Ruke starih majstora ili magija pred očima

Imali smo tu sreću da pre deceniju i po kroz Opovo prođe Balašević sa svojim malim karavanom „opasnih“ muzičara-artista. Ne praveći razliku da li su u sali koja prima 5000 ili 500 ljudi, priredili su nam jedno od onih večeri za koja se kaže da ćemo ih pamtiti „za ceo život“. Privilegija velikih umetnika je da to mogu da prirede, udahnu nam svima dozu magije i sreće, opiju svojom genijalnošću…Nije ostao okrugli trag na mestu šatre, ali je ostalo na stotine stihova u srcima svih koji su voleli Đoleta, ostalo pesama, sećanja, i ono za šta je Đole jednom rekao nešto u fazonu, mi se ne prisećamo, mi pravimo uspomene….

Piše: Zoran Lazić

OPOVO, 28. februar 2021

22.maj. 2005 – Davno, pre dosta godina, u Opovo je svratio nekakav mađioničar, imao svoju predstavu. Radio je sve i svašta, izvlačio golubove i zečeve iz šešira, pogađao karte koje su mu bile sakrivene svuda po sali, ubadao mačevima devojke koje je pakovao u drvene kutije. Gledali smo bez daha. Silazio je u publiku i odvodio ljude na binu, mahao je rukama, gledao ih u oči i posle par minuta oni su slušali njegove instrukcije i radili sve i svašta. Smejali smo se do suza. Onda muk, tišina, stajao je na stomaku ukočenog momka koji je na krajevima dve stolice izigravao most. Mislio sam da je predamnom pravi čarobnjak iz neke bajke. Imao sam 7-8 godina.

Dugo godina posle toga opet sam se obreo u istoj sali, zavalio se u drvenu stolicu i čekao… kao i svi ostali, a sala je bila puna, napunjena do poslednjeg mesta. Siguran sam da se nije dogodilo dugo, dugo. Ne verujem da bi dolazak bilo koga drugog, naterao ljude da dođu u tolikom broju. Ni folk zvezde, lažnog i kratkog sjaja, glumci, političari… sala ne bi bila baš do poslednjeg mesta puna.

Ali, ovog puta je dolazio Đole, da, Balašević, on puni sale, ne samo u Opovu, on to svuda radi.

Izašli su momci, obični, bez šminke i „stajlinga“, koji bi ih izgledom odvajao od normalnih ljudi. Za tim nije bilo potrebe, zasvirali su i magija je počela. Posle toga izlazi Đole, uzdignuta ruka, kao da se javlja nekom na drugoj strani ulice, euforija, aplauz. Masovna hipnoza, uzrokovana, verovatno, ogromnom količinom harizme koju ovaj čovek poseduje, ovladava, sve oči uprte ka bini.

CELOVEČERNJI THE KID

Pokušao sam da prepričam par fazona koje sam te večeri čuo, ali mi nije uspevalo. Iako izgovoreno najnormalnijim jezikom, sa poptpuno prilagođenim rečnikom ovoj sredini, koji mi takođe nije strana, nisam mogao. Te stvari, ipak samo Đole može da ispriča, a da to bude ispraćeno salvama smeha. Svaka pesma je kao uvod imala i pričicu vezanu na ovaj, ili onaj način za temu. Da li je to bio „Januar“ sa tragovima u snegu, gde priča počinje kod jednog od deda na „Božiću“ i gde se svi smeju do suza, pesma bi počela i uskoro izmamila prave, tužne suze. Posle toga priča nam o dedi namćoru, kome sve smeta i stvara antiheroja u našim očima, da bi ga par minuta zatim pretvorio u „Ratnika paorskog srca“ i opet izmamio emocije sasvim drugačije prirode.

Priča o ocu i kucanju na prozor i vremenima komunizma, Titovim slikama po salama u kojima je svirao, priča o babi i požaru, na jedan pitak i istinat način oslikavaju glavne crte prisutnog mentaliteta na ovim našim prostorima.

NEMA VIŠE BENDA KAO NEOPLANTI

Možda ne baš kao „Neoplanti“ ali svakako dobri, „The Unfuckebles“ su svoju majstoriju pokazali diskretno i nenametljivo, na način koji muzičke velikane odvaja od prosečnih. Jednostavnost kao odlika nečeg što  samo po sebi dobro krasi Balaševićevu sedmorku.

Đoletove kompozicije imaju svoju ciljnu grupu u širokom auditorijumu, teku jedna za drugom tako lako i pitko da bi mogle da se slušaju godinama u neograničenim količinama. Na prvi pogled jednostavne pesme u izvođenju ovog benda postaju hitovi za tili čas i osvajaju publiku.

Sa turneje 2005

Lakoća kojom „The Unfuckebles“ putuju po muzičkim stilovima, neprimetno slušaoca vode kroz „šansonjerske“ balade, samba ritmove,, kroz ciganske violine, preko virtuozne kantri – bluz majstorije u Boži Pubu. Ritam sekcija koja kao jedan čovek nepogrešivo kuca poput sata, vodi ostale, inače, odlične solo instrumentaliste kroz poznate harmonijske sklopove. Bend ovakvog kalibra, sa ovim pojedincima, ne bi se sigurno postideo ni neko od velikana sa svetske muzičke scene. Biti prateći bend nekom kao što je Đole Balašević nije nimalo jednostavno, ali sa druge strane je i beskrajno lako. Harizmatičan kantautor na sceni predstavlja tačku na bini u koju svi gledaju. Ono jedino na šta se on oslanja je sopstveni kvalitet,  originalnost i naravno bend koji mora savršeno da isprati svaku situaciju koja se na stejdžu dešava.

Zato su „The Unfuckebles“ najbolji. Prof. Aleksandar Dujin, aranžer i umetnički producent, mozak muzičkog dela priče, čovek koji je, sada već dugo godina u Balaševićevoj ekipi, svirao je klavijature. Kotoranin, Dragan Ivanović na basu i mladi Petar Radmilović na bubnjevima (sećaće se ove svirke jer mu je prva kao oženjenom) bili su ritam sekcija. Dušan Duda Bezuha, muzičar svetskog kalibra plenio je svojim umećem na gitari. Gabor Buga Bunford multiinstrumentalista svirao je saksofon i klarinet. A simpatični, tamnoputi violinista Ignac Šen je publiku digao na noge svojim solo deonicama na violini. Majstor harmonike, Andrej Maglovski je pokazao da se ovaj instrument može i te kako uklopiti u ovakvu svirku. Svoj profesionalizam pokazali su i u tome da respektuju i 466 prodatih karata i da za tu količinu ljudi sviraju puna dva i po sata (a nije bilo ni „soma“ ljudi).

ČOVEK SA MESECOM U OČIMA

Đoletove pesme svi znaju. Možemo tako da kažemo. Da smo svi u sali poželeli da čujemo samo one koje volimo, Đole bi verovatno morao da nam peva do ujutro. Retki su autori sa toliko hitova u karijeri. Imali smo priliku da čujemo pesme iz svih faza karijere. Od onih sa početka, koje odišu humorom, jednostavnošću, preko ljubavnih sa stihovima koji će sigurno jednog dana završiti u udžbenicima i lektirama. Čuli smo pesme o davnim danima i nepravedno zaboravljenim žrtvama u suludim ratovima. U pesmama novijeg datuma sa poslednjih albuma primećuje se moderniji, savremeniji zvuk, aranžmanski uobličen u formu ozbiljnog hita, što je naravno logičan sled stvari, gde Balašević svakako ostavlja sebi mesto u istoriji muzike i u širem smislu.

Uz podršku UNHCR-a i kabineta predsednika, Balašević je u misiji za toleranciju. Kao jedan od najvećih i najrespektabilnijih javnih likova, Balašević uspešno i pošteno odrađuje ovaj plemeniti zadatak, obilazeći i najmanja sela širom Vojvodine.

Poruka je jasna, borac protiv rata, nekada protiv režima Miloševića, čovek koji poznaje svoj narod u dušu ima nešto da nam kaže, saslušajmo ga…

… Nemam više sedam godina, izašao sam iz sale. Sada više ne bi trebalo da verujem u čarobnjake… ali kako kad je jedan bio, pričao i pevao, udahnuo nam svima delić prave magije ja ga lično slušao, video…

MaPro Ecommerce

Online shop već od 9.999 rsd

Sa zapanjujućim dizajnom, neverovatno je lako napraviti online shop za samo par minuta.

pročitajte još i

Danas počeo mini raspust

Danas počeo mini raspust

VOJVODINA, 28. Mart 2024 Školarci iz Vojvodine od danas do srede, 3. aprila uživaće u slobodnom vremenu tokom prolećnog raspusta. Ostali đaci idu na ovu pauzu od ponedeljka, 29. aprila, na kojoj će biti sve do 7. maja kada se vraćaju u školske klupe. Tada se praznuje...

najnovije

najčitanije