Srbija u srcu – Rusija u duši: O NASLEĐU RUSKE EMIGRACIJE U PANČEVU

14/11/2020

O NASLEĐU RUSKE EMIGRACIJE U PANČEVU

Pančevo/Opovo, 14 novembar 2020
12. novembra, uoči tužnog datuma stote godišnjice ruskog egzodusa, održana je zajednička rusko-srpska onlajn konferencija ” Povezanost vremena. 100 godina egzodusa”. Ruska nekropola u Beloj Crkvi (Srbija) 1920-2020 “.

„Vreme je nemilosrdno. Projekat „Ruska nekropola u Beloj Crkvi (Srbija). 1920–2020 “ iz ciklusa „Zaboravljene stranice Ruske države“ ima za cilj da vrati sećanje na ove ljude, da ispriča njihove sudbine i težnje, da nam pokaže njihova lica, njihova osećanja i misli, snove i nade. Tako da se nikad više tako nešto ne ponovi“, – napisao je šef Rossotrudničestva Jevgenij Primakov u uvodnoj reči ove knjige.

U okviru onlajn sastanka održana je prezentacija dvotomne ruske nekropole u ​​Beloj Crkvi (Srbija) 1920 – 2020, objavljene posebno za ovaj datum. Učesnici su govorili o ruskoj emigraciji Beograda, Bele Crkve, Pančeva, Novog Sada.

Informativni izveštaj predstavila je i naša sugrađanka Žanna Knežević iz Udruženja sunarodnika i prijatelja Rusije „Srbija u srcu – Rusija u duši“. U prvom delu konferencije je govorila o ruskim migrantima, neistinito prikazanim u seriji „Senke nad Balkanom“, a u drugom delu – o nasleđu ruskih emigranata u Pančevu i okolini.

Migranti iz prvog imigracionog talasa, koje su u Kraljevinu SHS stigli u proleće 1919. g., uglavnom su smeštene u Banatu, Bačku, Baranju (Vojvodina). Prema prvom popisu stanovništva 1921. g. u Vojvodini živi 1.544.471 stanovnik, a od ovog broja je bilo samo 5965 Rusa: u Južnom Banatu – 2321, u Bačkoj – 3009, u Sremu – 635. Prema popisu stanovništva iz 1931. g. u Banatu je živelo 582.372 stanovnika, od kojih su 3566 Rusa.

Pančevo, koje se nalazi 20 km od Beograda (30 km od Opova, gde sam pustila ruske korene), na ušću reke Tamiš u Dunav, postaje značajno središte ruske emigracije. Ruski migranti iz prvog talasa migracije ovde stižu pojedinačno ili u grupama. Pančevo je bilo središte ruske emigracije. Ovde se lako mogu naći Ivanovi i Spiridonovi, koji uopšte ne govore ruski, ali činjenica je da je ovde sahranjena čitava plejada istaknutih ličnosti belogardejskog pokreta, čitava kohorta grofova, barona, kneževa i drugih velikaša, ja to nisam mogla ni da pretpostavim. Ovde su živeli potomci Orlova, Černiševskog, Uspenskog, Minčukova, Puškina i tako dalje. Lista je zaista velika, prosudite sami – od 21 hiljade Rusa koji su 1919. godine živeli u Pančevu, ovo je bila jedna od najvećih ruskih zajednica u Evropi.

1920. godine, 750 migranata sa Krima stiglo je brodom „Rio Negro“ u grad Solunsku luku, a zatim vozom do Pančeva. Po dolasku u Pančevo otvara se ruski sanatorijum (10. marta 1920), organizuje se komisija za reviziju, otvaraju se ruski dom i biblioteka, a svi ruski ljudi rasejani po Balkanu počinju da se okupljaju u tim institucijama. Rusi blisko sarađuju sa lokalnim stanovništvom, otvara se dečji fond pod pokroviteljstvom kneginje Romanove, crkva, škola. Tada je stvorena prva rusko-jugoslovenska unija. Nešto kasnije pojavljuje se ruska bolnica, koja po pokazateljima nadmašuje vodeće evropske, pruža usluge ne samo Rusima, već i srpskom stanovništu, jer lečenje pre toga je bilo na jako niskom nivou. Mnogi Rusi su zasluženo dobijali jugoslovenske počasne nagrade za doprinos razvoju Jugoslavije. Verovatno se može tvrditi da je pravo prijateljstvo Jugoslovena i Rusa poteklo baš odavde, iz Pančeva.

Na nesreću, sve se završava izbijanjem Drugog svetskog rata. Sanatorijum se pretvara u bolnicu, ruska zajednica se brzo smanjuje i poslednji dokument o prestanku njene delatnosti datira iz 1967. godine. Broj Rusa u to vreme bio je samo 170 ljudi, dok je više od 1100 naših sunarodnika – najbolja imena carske Rusije – sahranjeno na pravoslavnom groblju u Pančevu. 99% ruske emigracije u Pančevu činili su bivši oficiri i vojno osoblje ruske vojske i mornarice. Na nesreću, postoji mnogo spomenika gde su nadgrobne ploče nestale. Evo takva sudbina je snašla naše sunarodnike u Pančevu. Sada shvatam zašto je ovde, u Pančevu, na reč „rus“ ljudi reaguju pozitivno i sa velikim osmehom na licu, mnogo češće nego u drugim gradovima Srbije. Ali veoma sam tužna I nezadovoljna što u sadašnjem vremenu u školama u Pančevu se ne uči ruski jezik.

Činjenica je da su u Opovu školarci učili i nastavljaju da uče ruski jezik, verovatno zaslugom našeg srpskog brata, slaviste Radovana Košutića, koji je tokom 45 godina predavao ruski jezik na Katedri za slovenske jezike Univerziteta u Beogradu. Redovno je posećivao Rusiju. Tamo ga je zatekao Prvi svetski rat. Tokom Oktobarske revolucije bio je u Sankt Peterburgu. Nakon objavljivanja njegove „Fonetike ruskog jezika“ (1919), vratio se u domovinu. Objavio je niz naučnih radova o ruskoj fonetici i gramatici, uključujući „Morfologiju ruskog jezika“ (1914), udžbenik „Ruski primeri“, kao i nekoliko zbirki poezije. Bio je dopisnik Akademije nauka SSSR-a (1928). Penzionisao se 1936., ali je istovremeno predavao ruski jezik na Filozofskom fakultetu kao redovni profesor do juna 1941. g. Drugi svetski rat proveo je u Beogradu, a nakon oslobođenja preselio se u Opovo, gde je 1949. i umro. U čast Radovana Kosutića Slavističko društvo Srbije 2014. godine proslavilo je njegov izuzetan naučni doprinos srpskoj slavistici…

Što se tiče Pančeva, nekadašnjeg centra ruske emigracije, sada je ostalo samo sećanje da su ovde nekada živeli naši veliki sunarodnici. Smatram da bi mi, potomci naših slavnih sunarodnika, trebali da štitimo istoriju „belih Rusa“. Neophodno je upoznavati pouzdanim i potpunim informacijama Medije o velikim zaslugama ruskih emigranata, podsećajući kako emigrantski talas Rusa stvorio je pozitivni „kulturni šok“ u Srbiji.

MaPro Ecommerce

Online shop već od 9.999 rsd

Sa zapanjujućim dizajnom, neverovatno je lako napraviti online shop za samo par minuta.

pročitajte još i

najnovije

najčitanije