Da li ste znali: MITROPOLIT RAŠKO PRIZRENSKI NIĆIFOR PERIĆ ROĐEN U BARANDI

28/11/2020

MITROPOLIT RAŠKO PRIZRENSKI NIĆIFOR PERIĆ ROĐEN U BARANDI

Baranda, 28. novembar 2020;

Da li ste znali da je Baranda rodno mesto Nićifora Perića, srpskog jerarha Carigradske patrijaršije (do 1901. godine), mitropolita raško – prizrenskog (od 1901. do 1911. godine), a tokom Prvog balkanskog rata dobrovoljca u borbama za oslobođenje Kosova i Makedonije.

Mitropolit Nićifor Perić je bio čovek od akcije, temperamentan i ličnost nemirnog duha, tako da njegov životopis pomalo liči na junake avanturističkih romana. Rođen je u Barandi 4. decembra 1862. godine od oca Petra i majke Olimpije, a na krštenju je dobio ime Nikola. Osnovnu školu je završio u Barandi, potom je iz Austro-Ugarske prešao u Kneževinu Srbiju i u Beogradu završio gimnaziju redovno, a bogosloviju naknadno, kao već rukopoložen prezviter 1881. godine u Karanovcu.

Zamonašio se u manastiru Vraćevšnici 14. septembra 1880. godine i iste godine rukopoložen za jerođakona, dok je za jeromonaha rukopoložen 1. marta 1881. godine. Po preporuci profesora bogoslovije Firmilijana upućen je u Bogolsoviju u Carigradu, koju je završio 1892. godine.

Nakon Carigrada bio je činovnik u kancelariji beogradskog mitropolita Mihaila Jovanovića, a potom je postao starešina manastira Ravanice ali je ubrzo, ponovo upućen u Carigrad gde je 1893. godine postavljen za profesora srpske gimnazije, a zatim prešao u službu Carigradske patrijaršije kao nastojatelj hrama Svetih apostola. Carigradski patrijarh Antim VII ga je proizveo u arhimandrita i na molbu Grka, Skopskog mitropolita Metodija, poslao za protosinđela u Skopskoj eparhiji.

Međutim, kada je posle Metodijeve smrti za njegovog naslednika ponovo došao Grk, Ambrozije, pobunio se slovenski narod i proterao novog mitropolita. Nićifora, kao jednog od narodnih vođa, carigradski patrijarh je kaznio i po „epitimiji“ ga proterao iz Skoplja na ostrvo Patmos gde je proveo nekoliko meseci 1897. godine. Na srpske molbe, patrijarh ga je vratio u Skoplje gde se kratko zadržao obavljajući zaduženja za carigradsku Patrijaršiju, a zatim još jednom kratko obavljao dužnost nastojnika crkve Svetih apostola u Farikeji.

Nakon smrti mitropolita Dionisija Petrovića za raško-prizrenskog i skenderijskog mitropolita izabran je 1901. U poverenoj mitropoliji osnovao je važne institucije i doprineo uređenju crkvenog života. Ustanovio je Glavni prosvetni odbor i pododbore za rukovođenje školstvom u eparhiji, osnovao je Duhovni sud, kao i Mešoviti sud koji se bavio sporovima materijalne prirode. Pokrenuo je glasnik Eparhijske naredbe. Dao je doprinos u osnivanju „Fonda Crkve Svetog Đorđa“, koji je pomagao ekonomski napredak Srba. U vreme njegove uprave 1908. nastala je „Uredba Crkveno-prosvetne uprave pravoslavne Raško-prizrenske mitropolije“. Posebnu brigu je vodio o obnovi starih i izgradnji novih crkava. Juna 1901. osnovao je „Odbor za oduženje Visokih Dečana“, jer je taj manastir bio u teškoj finansijskoj situaciji. Doprineo je utemeljenju još jedne važne prosvetne institucije, Srpske gimnazije u Pljevljima. Insistirajući na proterivanju ruskih monaha iz Visokih Dečana i čvrstom pozicijom u pogledu očuvanja crkvenih privilegija, uključujući i nadležnosti nad školama, došao je u nesporazum sa Vladom Kraljevine Srbije, kao i sa osmanskim vlastima. Odbacujući kompromisne stavove profesora i rektora Bogoslovije u Prizrenu po tom pitanju, neposlušne je podvrgavao crkvenim kaznama. Dosledan u svojim uverenjima, više puta je nudio ostavku. Poslednji put to je učinio 1911. na predlog srpske vlade. Tu ostavku Velika crkva je prihvatila, a na njegovo mesto je došao Gavrilo Dožić, potonji patrijarh srpski. Njegov doprinos srpskoj nacionalnoj akciji u Staroj Srbiji je bio veliki, ali su u jednom trenutku beskompromisni stavovi koje je imao postali teret srpskoj diplomatskoj aktivnosti, zbog čega je praktično bio smenjen.

Nakon povlačenja iz eparhijske službe bivši mitropolit Nićifor je živeo povučeno sve do izbijanja Prvog balkanskog rata 1912. godine, kada se ponovo vraća u Staru Srbiju kao dobrovoljac. Zbog svog temperamenta i hrabrosti govorilo se da je „više stvoren za vojvodu nego za vladiku“. Zarobljen je tokom ratnih dešavanja, a od strane bugarskih okupacionih vlasti interniran u Bugarsku 1915. godine gde je umro pod nedovoljno razjašnjenim okolnostima.

IZVORI: Nićifor Perić, mitropolit raško-prizrenski i skenderijski (1901-1911), Časopis za istorijska istraživanja (30), 2019, Aleksandar Novakov i Nedeljko V. Radosavljević; Gospodin Nićifor Perić, Bosanka Vila, Sarajevo, 15.12.1907; www.eparhija-prizren.com, Istorija eparhije; Srpski sion, Sremski Karlovci, 4.2.1901 

MaPro Ecommerce

Online shop već od 9.999 rsd

Sa zapanjujućim dizajnom, neverovatno je lako napraviti online shop za samo par minuta.

pročitajte još i

najnovije

najčitanije