Bašta na novi način: Rasad

Bašta na novi način: Rasad

Rasad

Piše: Irina Jevtić

Svi znamo da postoje povrtne kulture koje mogu da se gaje samo preko rasada. Na taj način produžavamo im vegetaciju pa dobijamo rod mnogo ranije nego ako bismo sejali to isto povrće direktno u baštu

Najlakši način da dodjemo do rasada je, naravno da ga kupimo. Nije ni toliko skup taj rasad i izbor je dosta veliki.

Ali…

Dalje ću opisati par ličnih iskustava sa kupovnim rasadom.

Pre svega paprika. Koliko puta se dešavalo da u slatku uleti i par strukova ljute- svaki put kada sam kupila rasad. Pa posle čupaj te strukove. Proveravaj koja slatka je uspela da se preopraši. Čudo jedno.  Jasno je da tokom gajenja 2, 3, 4 hiljade strukova desi se da neka saksija sa ljutom paprikom zaluta u slatku. Pa bas meni zagorča zivot. 🙂

Paradajz. I tu ima svasta. Hoćeš da kupiš jabučar i volovsko srce, na primer, a dobiješ svašta nešto osim te dve sorte. A kao bonus uz to još i rasad koji tek što je iznešen iz plastenika. Dakle ništa od navikavanja na spoljašne uslove. Samim time plamenjača i napad štetočina su zagarantovani.

Sa patlidžanom isto nije sve bajno i sjajno. Sem klasičnog plavog ne gaje se druge vrste. A, recimo, prugasti je mnogo otporniji i ukusniji. Još i nema gorčinu.

I tako možemo da nastavimo i o praziluku prerano posejanom, pa tera u seme. I o krastavcu samo dugačkom kao da ne postoji nijedan drugi.

A i mahom proizvodjači seju sorte  koje gaji većina. Ali ima i onih koji više vole drugačije i interesantnije sorte. Savremena selekcija daje mogućnost da naša bašta bude ne samo ukusna već i zanimljiva uz neobično povrće.

Verovatno negde postoje ti pravi proizvođači dobrog i raznovrsnog rasada, ali još nismo se našli. 😉

Tako dolazimo do zaključka da je rasad koji sam gajiš pola puta do uspeha.

Znam, već se nižu misli u vašoj glavi: ma teško je to, ma nema uslova.

Ima i uslova i nije ništa teško. Samo par bitnih koraka do uspeha u gajenju sopstvenog rasada i sve će uspeti.

Pre svega plan i program. Znamo li koliko i čega nam  je potrebno? Sa stalnim lejama uvek možemo da zapišemo koliko strukova staje u nju, pa znamo koliko rasada treba da proizvedemo. Naravno plus još koji struk za svakakve fors mažorne okolnosti.

Seme. Bitno je jako! Iz dobrog semena raste i takva biljka. To je nešto gde ne bi trebalo da se štedi. A još i sama semena u sebi mogu da nose pojedine bolesti. Na prime, ne valja ostavljati seme od paradajza koji je oboleo od plamenjače. Isto važi i za krompir.

Posebnu pažnju bih obratila na dezinfekciju semena narodnom metodom, potapanjem u rastvor permanganata. Količina uništenog semena posle takve dezinfekcije je beskonačna.

Kakvu zemlju uzeti? Najbolje gotovu baš za tu svrhu. Ona ne sadrži seme korova. Ujedno je hranjiva pa samim time prihranjivanje biljaka se ne sprovodi.

Kada sejemo? Eto to je ta velika tajna uspešnog rasada. Jer februarski rasad izduži se i padne u skoro 100% slučajeva bez specijalnih lampi.

Datum od kad može da se počne je 1. mart i nikako ranije. Jer do tada nit’ sunca ima dovoljno, nit’ su dani dovoljno dugački. Ovde postoji jedna narodna mudrost: u godini kada Uskrs po Grigorijanskom kalendaru pada na kasnije datume, kao što je slučaj sa 2021. godinom,  rasad neće moći u baštu pre maja meseca. Kako to radi niko ne zna, ali zaista ima smisla.

Prvo što sejemo su paprike i plavi patlidžan. Ove kulture mogu da klijaju i do 3 nedelje pa samim tim treba im više vremena da provedu u fazi rasada. Oko 70 dana.

Odmah posle možemo da posejemo rane sorte kupusnjača. Samo što je taj rasad dobro držati podalje od radijatora i ostalih grejnih tela u kući.

Oko 15-20 marta u igru stupa paradajz. Njemu je dovoljno da provede u rasadu 60 dana. Voljena zabava «posadi rasad paradajza koji već cveta» obično se završava odbacivanjem cvetova i plodova i napadom bolesti i štetočina. Cvetajući rasad nakon presađivanja doživljava mnogo veći stres od svog brata u fazi 5-6 stalnih listova.

Krastavac i tikvica seju se najkasnije. Tek oko 1. aprila. Rastu jako brzo, a ne smeju da se pikiraju.

U šta sejemo? Najjednostavnije je nabaviti kontejnere za rasad. Samo na prvi pogled to je trošak, a u stvari ušteda je i vremena i novca. Kontejneri se koriste par godina. Kada dodje vreme za kaljenje lakše je izneti 1 kontejner nego 50 čašica.

Postoji i način zvani «puž». Prava ušteda mesta i novca. Pravi se od podloge za laminat, one od 2 mm. Seče se na trake visine od po 15 cm i duzine od 1m. Semena se redjaju na toalet papir, stavljen preko trake od podloge, koji je naravno prethodno pokvašen vodom. Nakon toga na traku se sipa zemlja, opet se dobro pokvasi vodom i roluje se. Takav puž fiksira se trakom za molerske radove. Ima ovde i jedna mana-rasad ne naraste veliki. Takođe ovaj način je pogodan samo za papriku i plavi patlidžan, eventualno praziluk.

Navikavanje rasada na život van sobe počinje najmanje 2 nedelje pre datuma kada bi rasad mogao da “otputuje” u baštu. Najpogodnije za to je veče i jutro. Jer tada sunce nije jako pa nece spržiti naše mlade biljke. 

I tako, korak po korak stigao je naš rasad do bašte, a koliko god proces proizvodnje sopstvenog rasada izgledao težak, uspeli smo!

U Opovu kao u Parizu: U dokumentarnom filmu predstavljeno pola veka galerije (Video)

U Opovu kao u Parizu: U dokumentarnom filmu predstavljeno pola veka galerije (Video)

U dokumentarnom filmu predstavljeno pola veka galerije

OPOVO, 13. mart 2021 – Povodom jubileja pola veka Galerije „Jovan Popović“, u produkciji redakcije „Glas Opova“ snimljen je dokumentarni film kojim je obuhvaćeno 50 godina rada galerije.

Film je imao premijeru na otvaranju izložbe, a možete ga pogledati i na našem portalu.

„Ideja nam je bila da kroz priče o upravnicima galerije, odnosno ljudima koji su je vodili“ prikažemo tih 50 godina, kao i značaj ove kulturne ustanove kako na lokalnom, tako i na nacionalnom nivou“, poručili su autori filma Čeda Vučković i Zoran Lazić.