Opovčani na Severnom polu (2. deo) HILJADU KILOMETARA KROZ SKANDINAVSKE ŠUME, PREKO FJORDOVA DO ARKTIČKE MAGLE

19/09/2018

HILJADU KILOMETARA KROZ SKANDINAVSKE ŠUME, PREKO FJORDOVA DO ARKTIČKE MAGLE
Opovo, 19. septembar 2018;
U prilogu koji smo objavili pre par dana, ukratko smo vas upoznali sa avanturom Aleksandra Novakovića i Zlatka Fancanela, koji su motorima stigli do Nordkapa, najsevernije tačke evropskog kontinenta u polarnom krugu.

U nastavku ove reportaže objavljujemo putopis jednog od učesnika ovog putovanja Aleksandra Novakovića:

Pripremali smo se celo proleće, kupovali razne kamp – sitnice od šatora do vreća za spavanje. Na put smo krenuli sredinom jula u jeku Svetskog prvenstva u fudbalu. Dnevno smo prelazili 600 do 800 kilometara, a najlepši utisak sa puta ostavila je prelepa i očuvana skandinavska priroda.

Sve skandinavske države – Švedska, Norveška i Finska vode računa o očuvanju prirode. Iskrčeno je samo na lokacijama gde se nalaze gradovi i sela, dok je ostalo sve pod netaknutim prirodnim staništima. Brojna jezera i rečni tokovi, kao i hiljade kvadratnih kilometara borovih i brezovih šuma čine ovo poluostrvo prelepim. Autoput ide kroz šumu i bukvalno smo vozili i hiljadu kilometara kroz šumske predele.

Pored flore, zanimljiva je i fauna i nije retkost da vidite losa pored puta, a najčešći su bili irvasi, koje smo povremeno morali nogama da guramo sa kolovoza kako bi smo prošli. Naša bajk avantura trajala je šest dana, a noćivali smo ili u auto kampovima ili bi smo pravili sopstveni kamp pored puta. U situacijama kada smo se nalazili sami u divljini, šatore smo ograđivali granjem i konopom kako ne bi na nas natrčali irvasi, a bilo je opreznosti i zbog medveda.

Što smo bili severnije to su šume postepeno bile sve ređe. Za mene je na ovom putu najveći utisak ostavio krajnji sever Norveške gde je priroda najdivljija. Prelepi fjordovi i kanjoni, a tu se nalaze i tuneli dugački od 8 do 12 kilometara. Prolaz kroz ove tunele nije bio baš najprijatniji jer je za nas bajkere izuzetno hladno.

Bilo je delova puta kao u Arizoni gde je kolovoz prav kao strela, nema mu kraja na horizontu i samo trava okolo. Onda pređeš 100 kilometara i naiđeš na kuću, pa se upitaš – ko tu živi?

Najlepši grad na ovom putu je Alta (poslednji grad pre Nordkapa), možda i najlepši grad koji sam video u životu. Nalazi se na obali Arktičkog okeana na dnu istoimenog Altskog fjorda i ima oko 19 hiljada stanovnika sa okolinom. Grad čine prelepe kuće i zgrade, a prepun je luksuznih kola. Visok standard se objašnjava činjenicom da Norveška vlada svima koji žele da se nastane na krajnjem severu daje posebne benefite, tako da puno mladih dolazi na sever gde provedu desetak godina, zarade i onda se vrate  južnije.

Na kranjem severu Norveške flora nije tako bujna, uglavnom trava i rastinje. Sam Nordkap nalazi se na jednom rtu i zvanično je najsevernija tačka evropskog konrinenta, međutim, tehnički ima jedan rt pored, koji je par kilometar duži, ali tako je upisano… Na Kapu se nalazi muzej i stalna vajarska izložba. Tu smo upoznali ljude iz svih krajeva sveta, od Koreje do Škotske. Uglavnom su to motoristi ali ima i onih sa kamp prikolicama i automobilima. Poprilično je hladno, duva vetar i razlika je čak 20 stepeni od temperature u nizinama.

Na Nordkapu smo bili par sati i odličili da se odmah vratimo u dolinu jer se iz pravca Severnog pola i preko celog horizonta valjalo nešto „strašno“ prema nama. Izgledalo je kao ogroman talas (cunami) vode, visok stotinak metara. U stvari, to je bila magla ali je tako strašno izgledala. Međutim, magla nas je stigla (pozdrav za Karpentera i njegov film The Fog), tako da smo išli dosta usporeno.

Povratak kroz Norvešku je bio istim putem, a onda smo rešili da idemo drugom rutom, odnosno, da obiđemo bar jedan deo Finske do vrha zaliva, odnosno mesta Haparanda, koji je na samoj granici sa Švedskom. Tu je Zlatko primetio da vozi na potpuno izlizanoj prednjoj gumi, toliko da se već konci vide. Imali smo sreće jer su Finci izuzetno predusretljivi ljudi da su nam obezbedili pomoć u najbližoj radionici za promenu guma, koja se nalazi par stotina kilometara dalje. A tek Laponci… Ljudi od metar i po, ali gostoljubivi da ne možeš da ih pitaš nešto a da te ne pozovu u kuću i počaste kafom ili čajem. Radnje su im kao male kućice i tu pored prehrambenih stvari prodaju i apotekarsku robu.

Leto je u Laponiji predivno, a jedina mana je previše komaraca i što je meni bilo čudno imaju jako mnogo obada. Srećom, pa smo na šatorima imali mreže za insekte. Finska je zemlja jezera, tako da je ovo raj za ribolovce.

I na kraju da sumiram. Kako Šveđani kažu za vožnju motorom, Švedska je harmonična, kao i Finska, jako lepa i šumovita. Norveška je priča za sebe – divlja, neotkrivena priroda, planinska i primorska istovremeno. Poznanstvo sa ljudima iz svih krajeva sveta je takođe doživljaj za sebe. Upoznali smo i one koji su se na ovaj daleki put uputili biciklama, a upoznali smo i jednu Slovenku, koja je išla kolima. Sve u svemu, jedna divna bajkerska avantura!

.

 

 

MaPro Ecommerce

Online shop već od 9.999 rsd

Sa zapanjujućim dizajnom, neverovatno je lako napraviti online shop za samo par minuta.

pročitajte još i

Danas počeo mini raspust

Danas počeo mini raspust

VOJVODINA, 28. Mart 2024 Školarci iz Vojvodine od danas do srede, 3. aprila uživaće u slobodnom vremenu tokom prolećnog raspusta. Ostali đaci idu na ovu pauzu od ponedeljka, 29. aprila, na kojoj će biti sve do 7. maja kada se vraćaju u školske klupe. Tada se praznuje...

najnovije

najčitanije