NABAVKA NOVIH MAŠINA I OPREME ZA UNAPREĐENJE DIGITALIZACIJE STOČARSKE POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE
25. jul 2019, Beograd Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede je raspisalo javni poziv za za podnošenje zahteva za ostvarivanje prava na podsticaje za investicije u fizičku imovinu poljoprivrednog gazdinstva za nabavku novih mašina i opreme za unapređenje digitalizacije stočarske poljoprivredne proizvodnje u 2019. godini
Podsticaji iz člana 1. ovog Javnog
poziva obuhvataju podsticaje za investicije u fizičku imovinu poljoprivrednog
gazdinstva za nabavku novih mašina i opreme za unapređenje digitalizacije
stočarske poljoprivredne proizvodnje.
Pravo na podsticaje ostvaruje lice koje je obveznik poreza na dodatu vrednost i koje je upisano u Registar poljoprivrednih gazdinstava (u daljem tekstu: Registar) i nalazi se u aktivnom statusu, i to: 1) fizičko lice – nosilac komercijalnog porodičnog poljoprivrednog gazdinstva; 2) preduzetnik; 3) privredno društvo.
Zahtev za odobravanje prava na podsticaje u skladu sa ovim Javnim pozivom podnosi se u roku od 01. septembra 2019. godine do 01. marta 2020. godine.
Informacije u vezi raspisanog Javnog poziva dostupne su na telefon Info-centra Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede: 011/260-79-60 ili 011/260-79-61, kao i kontakt centra Uprave za agrarna plaćanja 011/30-20-100 ili 011/30-20-101, svakog radnog dana od 7:30 do 15:30 časova
Nastavljamo
sa reportažama o poznatim žiteljima naše opštine. U dosadašnjim prilozima imali
ste prilika da se detaljnije upoznate sa radom i delom Jovana Popovića, Slavka
Jovanovića, Jovana Mikića – Spartaka i Andreasa Majera, a u ovom tekstu
predstavićemo vam još jednog Sefkerinca dr Borislava Jankulova, značajnog
istoričara i naučnika. Tekst pred vama je napisao Radovan Zubac i objavljen je
na portalu NMR Info www.jasatomic.org
Dr Borislav Jankulov, istoričar, pedagog, arhelog i
etimolog, rođen je 1878. godine u Sefkerinu kao jedno od troje dece porodice
Jankulov. Svestranost ovog neumornog životnog tragaoca ogledala se i u tome što
je svirao violinu, čitao poeziju, govorio četiri jezika: mađarski, nemački,
latinski i starogrčki. Tokom svog života živeo je u tri države, u
Austro-Ugarskoj monarhiji, u Kraljevini Jugoslaviji i na kraju u SFRJ. Međutim,
gde god da je živeo on je jednako stvarao, dajući na taj način ogorman doprinos
razvoju istorijske, arheološke i etimološke nauke na ovim našim prostorima.
Danas bi ga možda nazvali čovekom renesanse, ali svakako da je dr Borislav
Jankulov po mnogo čemu bio posebna ličnost, vredna pažnje i poštovanja. Bogata
zaostavština njegovih naučnih radova kao i vrednih arheoloških iskopina krase
danas vitrine i arhive mnogih muzeja, od Pančeva, preko Beograda i Zemuna, do
Zrenjanina. Sve to što je ovaj čovek ostavio iza sebe čini jedno veliko, bogato
nasleđe, koje dr Borislava Jankulova definitivno svrstava u red umova koji su
obeležili život na ovim našim prostorima.
Nakon završetka pančevačke gimnazije Borislav
Jankulov odlazi u Budimpeštu na studije. Studira istorijske nauke na tamošnjem
univerzitetu. Kao odličan student ostaje na univerzitetu, na kojem i doktorira
na temu „Duh novog veka
i hrišćanstvo”. Iz vremena kada je studirao ostala je zabeležena
anegdota koja se zbila prilikom polaganja ispita iz predmeta „Istorija Rimskog
carstva”. Na ispitu je tada još nesvršeni student istorije Borislav Jankulov
zatražio od profesora da na ispitna pitanja odgovara na latinskom jeziku.
Profesor mu to nije dozvolio, ali je ostalo zabeleženo njegovo divljenje
odvažnošću i hrabrošću koju je u sebi nosio golobradi mladić iz Banata. Po
okončanju studija odlazi u vojsku, nakon čijeg odsluženja biva postavljen za
suplenta novosadske gimnazije za školsku 1903/1904. godinu. Međutim, rad na
novom mestu doneo mu je i sukob s pravoslavnom crkvom, zbog čega se povlači sa
tog mesta i odlazi za suplenta u učiteljsku školu u Baji. Radeći u Baji dr
Borislav Jankulov skreće pažnju mađarskih naučnih krugova na sebe, pa ga
iz tog razloga vlast šalje na univerzitet u Jenu, na pohađanje kursa iz
sociologije. S početkom Prvog svetskog rata prestaje nakratko i naučni rad dr
Jankulova. Biva regrutovan i odlazi na ratište. Pred sam kraj rata dr Borislav
Jankulov se vraća u Baju, gde nastavlja tamo gde su ga ratne prilike prekinule.
Završava svoje opsežno naučno – istorijsko delo „Borba rasa u svetskoj istoriji”.
Tim delom dr Borislav Jankulov je konkurisao za položaj docenta na katedri za
istoriju budimpeštanskog univerziteta.
Nakon raspada Austro-Ugarske monarhije, a u
isčekivanju da se prilike na budimpeštanskom univerzitetu srede i da
Univerzitet počne da radi, dr Borislavu Jankulovu je stigao poziv od Ministarstva
prosvete Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca da se prihvati položaja direktora
pančevačke gimnazije. Tim pozivom novoustoličena država je jasno pokazala da se
spor sa pravoslavnom crkvom ima ostaviti po strani. Novoj državi su trebali
umni ljudi koji su imali šta da ponude. Dr Borislav Jankulov prihvata poziv i
odlazi na ponuđeno mu mesto. Tokom rada u pančevačkoj gimnaziji nekoliko puta
mu je nuđeno mesto profesora na katedri za istoriju i arheologiju na
beogradskom i sarajevskom univerzitetu, ali te ponude dr Borislav Jankulov je
jednako odbijao. Odbijao ih je jer su one zahtevale političko angažovanje, što
je inače bilo strano ovom uzornom čoveku i naučniku. Bavljenje politikom je u
njegovim očima uvek izazivalo prezir i veliku odbojnost. To je možda razlog
zbog čega dr Borislav Jankulov nikada nije uzimao učešće u političkom životu.
Prosveta je bila oblast u kojoj se dr Borislav Jankulov osećao kao svoj na svome.
Dobar pedagoški rad je bilo nešto što je krasilo ovog čoveka. Bio je strog, ali
pravedan prema učenicima. Ukoliko bi se desilo da je posumnjao u pristrasnost
nekog od nastavnika uzimao je da sam propituje učenika. U isto vreme bio je i
veoma principijelna osoba, možda na momente čak i previše. Tako se, na primer,
desilo se da je svojoj rođaki Desanki Jankulov, dok je ona pohađala pančevačku
gimnaziju u vremenu kada je on bio na njenom čelu, kada je ušao u učionicu u
kojoj je ona bila rekao: „Vi, Jankulova, da ste odmah otišli kući i skinuli te
indijanske naušnice.” Ostaće takođe zabeleženo da je istu tu rođaku mesec dana pre
mature izbacio iz škole, zato što mu je neko rekao da ju je video sa
roditeljima u restoranu posle deset sati uveče, što je inače bilo zabranjeno
učenicima. Nesrećna rođaka je i povrh bliskih rodbinskih veza sa direktorom
gimnazije maturu morala da polaže privatno.
S druge strane dr Borislav Jankulov je bio izuzetno
topla osoba. Umeo je da oko sebe okupi decu i omladinu i da im satima čita
poeziju i objašnjava etimologiju nekih reči ili običaja, ali isto tako i da se
zanima za kulturna dešavanja u gradu. I to ne samo da se zanima, već i da u
njima aktivno učestvuje. Umetnost, kao jedna vrsta kompromisa čoveka sa samim
sobom, svakako, nije bila strana dr Borislavu Jankulovu. Ostaće tako zapisano
da je dr Borislav Jankulov 1938. godine u zgradi Magistrata, u prisustvu
velikog broja uglednih gostiju i zvaničnika, otvorio izložbu Larise
Vladimirovne Baranovske, akademske slikarke koja je studirala na Petrogradskoj
akademiji umetnosti, a koja je bila i pedagog i nastavnik crtanja u
Rusko-srpskoj gimnaziji u Beogradu. Na toj izložbi autorka je izložila preko
četrdeset svojih radova, pretežno portreta i veći broj studija-crteža. Izložba
je za one prilike u Pančevu izazvala veliku pažnju, a dat joj je ogroman
publicitet.
Pančevo je grad u kojem je dr Borislav Jankulov
ostavio veliki trag svojim radom i angažovanjem. Svakako da je ovaj čovek imao
velike zasluge za razvoj i unapređenje kulturnog života u njemu. Dr Borislav
Jankulov je 1923. osnovao Muzej grada Pančeva i postao njegov prvi kustos, dok
je u isto vreme on bio i inicijator osnivanja Narodnog univerziteta, Gradske
biblioteke, gimnazijske đačke radionice i đačkog pevačkog hora. Dr Borislav Jankulov
je, shvatajući značaj prilagođavanja novim zahtevima koje društvene prilike
nalažu, takođe bio i jedan od osnivača Trgovačke akademije u gradu na Tamišu.
Godine 1924. on objavljuje knjigu „Prilozi za istoriju Pančeva”, u kojoj na
jedan sistematičan i studiozan način, naučnom metodom, objedinjuje sve ono što
je bilo karakteristika istorijskog razvoja ovog grada. Danas ta publikacija
predstavlja značajnu građu istorijskog arhiva grada Pančeva. Godine 1961. pod
okriljem Matice srpske objavljuje i delo od izuzetnog istorijsko-kulturnog
značaja: „Pregled
kolonizacije Vojvodine u XVIII i XIX veku”. Ovo njegovo delo danas
predstavlja osnovu za izučavanje demografskih kretanja na teritoriji Vojvodine.
Dr Borislav
Jankulov je bio u braku sa Lenkom Gađanski, koja je inače rođena u Jaši Tomiću.
Bio je to harmoničan brak za uzor, koji je izdržao sve provere koje jedan život
može da priredi. Rodbina dr Borislava Jankulova nije blagonaklono gledala na to
što mu je životna izabranica bila Lenka. Smatrali su je nedovoljno školovanom i
neobrazovanom, pa samim tim i nedoraslom da bude uz jednog takvog čoveka kakav
je on. Smatrali su da lepota, koju je ova žena posedovala, nije dovoljna da je
mogu prihvatiti. Međutim, on se na to nije osvrtao. Ostao je veran svojoj ženi
do kraja. Uz njega Lenka je stekla ogromno neformalno obrazovanje, na kojem su
joj kasnije mnogi pozavideli. Utisak koji je ostavljala na sagovornike je bio
više nego upečatljiv, vredan svakog poštovanja i divljenja. S druge strane
Lenka je tokom života u velikoj meri pomagala svom suprugu na prikupljanju i
obradi naučne građe, pokazujući na taj način svima da je uvek i na svakom mestu
bila i ostala uz svoga muža. Nažalost, dece nisu imali. Česti dolasci u Jašu
Tomić kao i saznanje da mu se ovo mesto sviđa rezultirali su time da se nakon
odlaska u penziju i s prvim vetrovima drugog svetskog rata dr Borislav
Jankulov, sa suprugom mu Lenkom, stalno nastanio u Jaši Tomiću. U ovom mestu će
dr Borislav Jankulov živeti do kraja života.
Ponajpre
povremeni dolasci u Jašu Tomić, a kasnije i stalan život u ovom mestu za dr
Borislava Jankulova nikako nisu bili vreme za odmor i predah. Naprotiv, dr
Borislav Jankulov je boravak i život u ovom mestu iskoristio za plodonosan
naučni rad, iskoristio ih je za obavljanje arheoloških iskopavanja na mnogim
odredištima kako u samom mestu, tako i u slivu reke Tamiš. Iskopine do kojih je
došao dr Borislav Jankulov rezultirale su pak time da je u ovom mestu osnovan
mali muzej sa bogatom arheloškom i etnološkom zbirkom. Muzejsku zbirku, između
ostalog, čine iskopine sa nalazišta iz bronzanog i gvozdenog doba koje je
pronašao dr Borislav Jankulov na Selištu, Kertesu, Mlaki, Čongradu i Modošu.
Na Grešari je pronašao neolitsko naselje. Ono što je isto tako vredno pomena
jeste to da je dr Borislav Jankulov u okolini Jaše Tomića pronašao tragove
teramarskih sojenica, koje su – valja to ovom prilikom istaći – jedine u
Vojvodini. Zapravo, to je velika humka na desnoj obali Tamiša prema selu
Šurjan. Parcela sa ovom humkom zove se Bavanište. Proučavajući etimologiju te
reči dr Borislav Jankulov je došao do zaključka da se radi o Balvaništu,
ili selu na balvanima, a nasuprot njoj, na levoj obali Tamiša, nalazi se
Selište, kao uspomena na nekadašnje naselje. Kada je krenuo dalje u svojim
iskopavanjima dr Borislav Jankulov je došao do jedne velike krivine reke Tamiš,
koja je kod meštana bila poznatija kao veliki vir. Tu je dr Borislav Jankulov
našao prethodno pomenute balvane u vodi. Isto tako dr Borislav Jankulov je
obavljao iskopavanja i u Janjinom budžaku, gde je naišao na u lesu poređana
stara ognjišta. U produžetku, duž obale Tamiša, dr Borislav Jankulov je
prilikom iskopavanja naišao i na ljudske kosture. U iskopavanjima koje je
sproveo u samom selu, dr Borislav Jankulov je nailazio i na brojne tragove
Kelta, Tračana i Slovena, ali isto tako i na predmete rimsko-provincijalne
kulture. Najveći broj vrednih iskopina do kojih je dr Borislav Jankulov svojim
arheološkim iskopavanjima došao danas se nalaze u Muzeju grada Pančeva. Isto
tako dobar deo eksponata nalazi se i u Narodnom muzeju grada Zrenjanina, kao i
u Muzeju u Zemunu. Jedan ne tako mali deo pronađenih arheoloških eksponata se
danas nalazi i u spomen-sobi, koja je uređena kao stalna postavka, a koja se
nalazi u Domu kulture u Jaša Tomiću. Pomenuta spomen-soba je otvorena
osamdesetih godina prošlog veka, s izrazitom željom da se obezbedi trajno
rešenje za muzejsku zbirku koju je ovom mestu ostavio dr Borislav Jankulov.
Danas spomen-soba nije stalno otvorena, već se ona otvara sporadično, s vremena
na vreme, u zavisnosti od potreba.
Dr Borislav
Jankulov je doživeo duboku starost. Umro je 17. aprila 1969. godine u Jaši
Tomiću, gde je i sahranjen. Međutim, spomenika ovom čoveku-istočniku nema! Ono
što se zna jeste to da je sahranjen pored žene Lenke, po rečima meštana u
grobnicu porodice Gađanski. S obzirom da nisu imali dece nije bilo onoga ko bi
njemu spomenik podigao, ili bar postavio spomen obeležje. Bez tog obeležja,
izgubila se i poslednja karika ovozemaljskog postojanja ovog čoveka. Ostala su
samo sećanja, a sećanja vremenom blede dok ne nestanu. Sudbina. Kuću u kojoj je
živeo i radio ostavio je Mesnoj zajednici Jaša Tomić, sa željom da se u njoj
otvori zavičajni muzej. Ta kuća i dalje stoji, ali u njoj nije otvoren
zavičajni muzej, mada je to bila želja dr Borislava Jankulova. Danas je ta kuća
u vlasništvu nekog drugog. Ono što je jedino ostalo na toj kući, kao trag
sećanja na ovog velikog istoričara i naučnika, jeste spomen-ploča na na kojoj
piše: „Zavičajni muzej Dr Borislava Jankulova i žene mu Lenke Gađanski“. To je
sve.