Pre
tri godine Nela Despotović iz Opova je proglašena za đaka generacije Osnovne
škole „Dositej Obradović“. Da to nije slučajno Nela je potvrdila i u
pančevačkoj gimnaziji „Uroš Predić“ gde je nastavila sa dobrim ocenama, a ove
školske godine pohađa gimnaziju u Danskoj gde se nalazi na razmeni učenika.
Neline
impresije o ovoj baltičko – skandinavskoj zemlji, njihovoj kulturi, okruženju u
kojem živi i posebno školstvu, objavio je portal AFS Interkultura Srbija.
U Srbiji sam pohađala Gimnaziju ,,Uroš Predić“ u Pančevu. Iako ovde takođe idem u gimnaziju, nikako ne mogu reći da je u pitanju slična škola: sve je potpuno drugačije – od školskog sistema do opreme. Atmosfera u školi je vrlo opuštena, za razliku od toga kakva je u školama kod nas. Tokom časa potpuno slobodno može da se ode u toalet, da se pije i jede, da se ustane i protegne se. Odnosi između učenika i nastavnika su prijateljski. Nastavnici ne teže da predstavljaju autoritet i obraća im se imenom. Primetila sam da imaju dosta poverenja u učenike. Kada zadaju nešto da se radi tokom časa, dozvole im da to obave u bilo kom delu škole, i to bez nadzora. Akcenat je na grupnom radu i informacije se uglavnom ne dobijaju “servirano“ – dosta se neguje kritičko razmišljanje. Umesto svezaka koriste se laptopovi i pristup internetu je uvek dostupan. Laboratorije su zaista odlično opremljene i omogućuju sav potreban praktičan rad, koga dosta ima. Pored toga, škola je organizator dosta vannastavnih aktivnosti predviđenih za druženje. Kompletan Nelin tekst možete pročitati na linku:
REGISTRACIJA VOZILA I NA DVANAEST RATA, PLATNI PROMET
Opovo, 30. Januar 2019 Vršimo registraciju vozila i do 12 mesečnih rata, kao i plaćanje registracije vozila kreditnim karticama. Kod nas možete izvšiti plaćanje svih vaših računa. Radno vreme: Ponedeljak-Petak od 08-16h kontakt telefon: 063/567-406
U velikoj sali Hotela „Stari Banat“ u Opovu juče
je održana otvarajuća konferencija projekta
„Ostvarivanje ljudskih prava na socijalnu inkluziju i jednake mogućnosti za
povratak dostojanstva osoba sa invaliditetom“ koji finansira
Evropska unija u okviru EIDHR programa
a sprovodi Udruženje „Siguran život“
iz Opova. Projekat se realizuje u partnerstvu sa lokalnim organizacijama
civilnog društva posvećenim unapređenju prava osoba sa invaliditetom: UPIK
Opovo (Baranda); Udruženjem paraplegičara i kvadriplegičara južnog Banata,
Pančevo; S.H.U.P.I.K. „PARAKVAD VŠ“, Vršac i Udruženjem paraplegičara Banata,
Zrenjanin.
Na koferenciji su govorili Ana Milenić iz
Delegacije Evropske unije u Republici Srbiji, Ana Rajković, menadžerka projekta,
ispred „Sigurnog života“, Tatjana Milisavljević, saradnik za pitanja ljudskih
prava, Sava Lazin ispred partnerske organizacije UPIK Baranda, Dragan
Vitorović, koordinator projekta, ispred partnerske organizacije iz Vršca i
Nenad Krbavac, kooridinator za Zrenjanin ispred partnerske organizacije.
Projekat će trajati do 20. decembra 2019. i biće
realizovan na teritoriji četiri pomenute banatske opštine. Obuhvata različite
aktivnosti podrške udruženjima osoba sa invaliditetom i pojedincima, između
ostalog: posete školama u ciljanim gradovima, javne debate sa građanima, postavljanje
prilagođene mini-teretane u Barandi, izradu višejezične brošure sa najčešćim
pitanjima i dilemama OSI, kao i pokretanje incijativa za unapređenje položaja ove
ranjive grupe.
Na konferenciji su prisustvovali predstavnici
lokalne samouprave, Osnovne škole „Dositej Obradović“, Predškolske ustanove
„Bambi“, Centra za socijalni rad Opovo i Javnog preduzeća „Mladost“ Opovo.
Na
šalteru Autobuske stanice Opovo, mogu se kupiti mesečne markice za februar 2019.
godine. Za Lastu od utorka 29. januara, za GSP od srede 30. januara, a za Star
City Express od petka 28. decembra.
Opovo, 29 Januar 2019 Pčelarstvo i uzgoj ovih zanimljivih insekata, proizvodnja meda poznati su ljudima mnogo vekova unazad. Med je bio poznat još u starom Egiptu, a razne kulture širom Sveta koriste ga u ishrani i medicini.
Prvi znaci o korišćenju meda javljaju se u sumerskim i vavilonskim tekstovima pisanim klinastim pismom. U početku se koristio kao obredno sredstvo u polivanju pragova kuća i žrtvenika. U mešavini sa vinom, med se koristio za polivanje klinova svetih građevina. Med se spominje i u Bibliji i u Kuranu, u spisama mnogih grčkih pisaca.
U Egiptu se med koristio prilikom balzamovanja. U
velikom broju domaćinstava upotrebljavao se kao zaslađivač. Zbog svoje dragoceosti
služio je i kao sredstvo plaćanja a verovalo se i da životinje hranjene
medom predstavljaju poseban dar bogovima.
U Antičkoj Grčkoj med se najčešte koristio kao dar bogovima
i dušama umrlih. Grci su smatrali da je Medovina, alhoholno piće sa medom,
sveto piće Olimpa.
U Evropi se med koristio najčešće za ishranu, pravljenje maltera i
napitaka i kao lekovito sredstvo. U Nemačkoj je tokom 11. veka pivo zaslađivano
medom, a nemački feudalci su svoj danak plaćali u pčelinjem vosku i medu.
Na Američkim kontinentima kolonizacijom Španije u 16.
veku otkriveno je da su meksički i centralnoamerički domorodci bili iskusni
pčelari. Severnoamerički narodi nazivali su evropske pčele za muve belog čoveka
(Wikipedia)
Povodom osnivanja Pčelarskog udruženja
“Amorfa” u Opovu razgovarali smo sa našim mladim sugrađaninom Borisom
Humbalom, novoizabranim predsednikom o
pčelama i pčelarstvu, hobiju I ljubavi.
Kada ste prvi put čuli
ili zainteresovali za pčelarstvo?
Prva
zanimacija pre pčela su mi bile japanske prepelice od kojih sam ubrzo i
odustao. Ali proučavanjem prepelica često se kroz tekstove provlačio i med.
Kada sam pročitao da su u starom Egiptu gajili prepelice i drzali pčele i da je
u jednoj od piramida pronađen med koji je i dalje bio za ljudsku upotrebu. To
me je veoma zainteresovalo, nesto o čemu ne moram da razmišljam da li ću i kada
prodati.
Kada ste počeli sa
prvim košnicama i gde ste i od koga učili?
Počeo
sam da čitam i proučavam pčelarstvo. Posle otprilike dve godine i ne znam
koliko pročitanih knjiga odlučio sam da se okušam u pčelarstvu. Naravno uz
podršku porodice kupio sam svu opremu koja mi je bila potrebna , tada još uvek
nisam bio blizu pčela niti sam video uživo košnicu.
2013. godine u maju, kupio sam šest društava iako nisam znao šta dalje pošto u
blizini nisam znao ni jednog pčelara.
Tada je moj otac videvši da ne znam šta radim zamolio pčelara Radovana
Crnogorca da mi bude mentor. Tako da sam ja našao mentora kojem sam neizmerno
zahvalan što se potrudio oko mene i bio tu kad god mi je bilo potrebno.
Te godine sam uspešno zazimio 14 pčelinjih društava i vrcao prvi med koje su
moje pčele proizvele.
Pčelarstvo je jedan od “zanata” koji je usko
vezan za prirodu i životinje, šta nam možete reći zanimljivo o pčelama i
njihovoj organizaciji?
Pošto
se dosta vremena provodi u prirodi sam miris svežeg nektara i polena u
košnicama na nas deluje umirujuće.
Takođe, od pčela se moze dosta naučiti. Organizacija je najbitnija stvar u
svakom poslu, u košnici se tačno zna koja pčela šta radi i ona kroz starosno
doba dobija druga zaduženja od čistačica ćelija do negovateljica legla,
primačica nektara,,čistacica košnice,gradnje saća, potraga za novim
pašama, stražarica… Svaki taj posao radi otprilike dva do tri dana, da bi od
dvadesetog dana postala pčela koja sakuplja polen i med i na kraju, u svom
otprilike, četrdesetom danu života ona umire.
Koliko znamo tržište meda i pčelinjih proizvoda je unosno,
ali traži i angažovanje, koliko je potrebno vremena i okvirno novca da se
započne ovaj “mali biznis”?
Pčelarstvo,
da bi bio biznis, prvo mora da postane hobi koji voliš, tek onda može da se
priča o zaradi. Takođe, u pčelarstvu, ako hoćeš da imaš ne možeš da nemaš kada
je za to potrebno, novca, vremena. Pčele su živa bića koja ne interesuje kada
je tebi plata ili da li ti je prošao ček…
Koliko je potrebno za početak zavisi od samog pčelara šta hoće.
Ukoliko neko želi
da se bavi pčelarstvom iz hobija, potrebno je obezbediti pčelarski
pribor koji nije nešto skup, u celoj priči najskuplje su košnice,pčele i vosak.
Recimo da je cena roja 35-40 eura, košnica sa ramovima od 40-55 eura, vosak za
tu košnicu oko 3kg, po 10eura to je 30 eura, znači za jedan roj je
potrebno okvirno od105-125eura pa puta koliko rojeva ko hoce…
Naravno tu je potreban i sitan pribor bluza, dimilica, pčelarski nož,
rukavice, negde recimo oko 50-70eura
Tada može da se počne sa pčelarenjem, naravno potrebno je odmah razmisljati o
vrcaljci koja je od 150 pa do 500 i vise eura
i napominjem da se pčelarski alat ne posuđuje drugima.
Ima li pomoći porodice u ovom poslu, deca se uče, supruga
pomaže?
Trenutno
imam dva pčelinjaka sa oko 100 društava, kao u svakom poslu uvek dobro dođe
dodatni par ruku. Meni dosta pomaze porodica, otac, brat po neki drugar kada se
seli na pašu, kada se vrca med u pomoc mi dođe i majka, deca su obavezno
svojevoljnu tu, neko od prijatelja naravno i supruga. Da nemam pomoć i podršku
porodice ne bih mogao da postignem da radim sa tolikim brojem društava.
I da razbijem predrasude od 100 košnica se ne može živeti, ali je dobro kao
dodatni prihod.
Osnovano je udruženje izabran si za predsednika, kakav je
odziv i kakvi su planovi?
Da, osnovano je Pčelarsko društvo “Amorfa Opovo”, samo udruženje će promovisati pčelarstvo, da zapčelarimo što više ljudi, obezbedimo svakom mladom pčelaru mentora, jednostavno da ima gde da se obrati za savet. Takođe, u planu nam je da udruženje pristupi Savezu Pčelarskih Organizacija Srbije, Savezu Pčelarskih Organizacija Vojvodine kao i asocijaciji pčelara Banata koja je trenutno u fazi osnivanja. Želja nam je da imamo ciklus zimskih predavanja, organizovanja eskurzija poseta drugim pčelarima i pčelinjacima, planiramo da afirmišemo i predstavimo prednosti sadnje medonosnog billja…