Dan borbe protiv nasilja nad ženama: U Srbiji od početka godine ubijeno 17 žena

Dan borbe protiv nasilja nad ženama: U Srbiji od početka godine ubijeno 17 žena

BEOGRAD, 25. novembar (Tanjug) – U Srbiji je od početka godine ubijeno 17 žena i devojčica, saopštila je danas, povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, inicijativa “Ne posmatraj: Reaguj” i istovremeno pozdravila sve najavljene izmene Krivičnog zakonika koje bi osvetničku pornografiju tretirao kao krivično delo koje se goni po službenoj dužnosti. ”Seksualno uznemiravanje, osvetnička pornografija, nasilje u porodici, sve su to oblici nasilja koji ne poznaju granice profesija, etničkih, nacionalnih ili socijalnih grupa.

Zabrinuti smo zbog ignorisanja problema u ključnim institucijama koje još uvek nisu uvele seksualno uznemiravanje u Protokole o postupanju u slučajevima nasilja”, navodi se u saopštenju. Dodaje se da se u društvu često susrećemo sa relativizacijom nasilja prema ženama kroz pitanja poput, “zašto se sada javila” ili “šta je tražila”, a kako se navodi u saopštenju, muškarci ove inicijative obavezuju se da će biti podrška i ohrabrenje ženama i da će osuditi svaki oblik nasilja. ”Pozivamo sve muškarce da iskoriste predstojeći period ’16 dana aktivizma protiv nasilja prema ženama’ i da razgovaraju sa mladićima u svojoj okolini, budu im primer i ukažu na važnost nenasilja.

Znamo da nasilje nije urođeno, ono se uči. Zato moramo raditi na edukaciji dečaka i mladih muškaraca. Svakodnevni seksistički komentari, priče iz muških svlačionica, relativizacija nasilja, sve su to tačke gde možemo i moramo intervenisati. Naučimo muškarce da svaki dodir, svaka interakcija mora biti uz saglasnost žena”, navodi se u saopštenju. Inicijativa “Ne posmatraj:Reaguj!” okupila je muškarce koji žele da se bore protiv nasilja prema ženama i koji su se potpisujući povelju “Muškarci protiv nasilja nad ženama” obavezali da će reagovati na svako ispoljavanje nasilja i da nikada neće posegnuti za bilo kojom vrstom nasilja prema ženama.

„Muzika za dušu“ opovačkog hora Harmonium  (video)

„Muzika za dušu“ opovačkog hora Harmonium (video)

„Muzika za dušu“ opovačkog hora Harmonium

OPOVO, 24. novembar 2024 – Na sceni Kulturnog centra Opovo održan je koncert hora Opštinske narodne biblioteke Opovo – Harmonium. U pitanju je, sada već tradicionalni godišnji koncert, pod nazivom „Muzika za dušu“.

Hor je otpevao 11 kompozicija i dva puta izlazio na bis, a kao solisti su nastupili Zoran Jeminović (bariton), Bojan Nedeljkov (tenor), Mina Delić (sopran), Viktor Lalić (bariton) i Ljiljana Zdravković (sopran).

Hor koji vodi profesorka Ivana Josić osnovan je 2022. godine i broji 24 člana, a repertoar čine duhovne kompozicije, biseri operske muzike, popularna i izvorna muzika. Hor prati muzički sastav koji čine Štefan Keler – klavir, Olga Reljić – bas i Goran Savulov – perkusije.

Projekat je finansijski podržao Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama.

Godišnjica prisajedinjenja Vojvodine Srbiji 1918. godine

Godišnjica prisajedinjenja Vojvodine Srbiji 1918. godine

NOVI SAD, 25. novembra (Tanjug) – Velika narodna skupština Srba, Bunjevaca i ostalih Slovena Banata, Bačke i Baranje, u Novom Sadu, donela je na današnji dan – 25. novembra 1918. odluku o prisajedinjenju Vojvodine Kraljevini Srbiji. Zasednje skupštine održavano je u zdanju “Grand hotela Majer”, koji će docnije biti preimenovan u “Slobodu”. Prisustvovalo je 757 poslanika izabranih u svim delovima Vojvodine. Izbor je izvršen na osnovu Proglasa Srpskog narodnog odbora od 17. novembra. Ideja je bila da svaki poslanik zastupa hiljadu građana. Tako se među poslanicima, našlo 578 Srba, 84 Bunjevca, 62 Slovaka, 21 Rusin, šestoro Nemaca, tri Šokca, dva Hrvata i jedan Mađar.

Zanimljivo je da je među njima bilo i sedam osoba ženskog pola. Ujedinjenje srpskog naroda sa obe strane Save i Dunava, bilo je sasvim izvesno najkrupnija tekovina pobede Srbije u Prvom svetskom ratu i otelotvorenje drevnog sna kojem su težile i za čije ostvarenje su se borile generacije Srba. Svečano zasedanje skupštine otvorio je najstariji poslanik Jovan Hranilović, inače unijatski sveštenik, pisac i publicista. Istaknute ličnosti Velike narodne skupštine, kao i prethodno Srpskog narodnog odbora, bili su Ignjat Pavlas i Jaša Tomić. Dr Pavlas je bio ugledni advokat, poznat uopšte po društvenom aktivizmu i nacionalnom radu u interesu Srba u Novom Sadu. On je predvodio zasedanje Velike narodne skupštine. Poznati publicista, političar, Jakov Jaša Tomić, pročitao je tokom zasedanja odluke Skupštine kojima je proglašeno prisajedinjenje Vojvodine Kraljevini Srbiji. Skupština je donela i odluke važne za neposredno funkcionisanje Vojvodine, poput obrazovanja privremenih organa uprave. Na čelno mesto Narodne uprave za Banat, Bačku i Baranju, kao izvršno telo, dakle svojevrsnu vladu, izabran je dr Joca Lalošević. Dok je Slavko Miletić izabaran za predsedavajućeg Velikog narodnog saveta, odnosno Skupštine. Poznato je da je Jaša Tomić skrenuo pažnju da se ne prihvate predlozi koji su dolazili iz Zagreba gde se insistiralo da takozvani prečanski krajevi, odnosno prostori dotadašnje Austrougarske, udruženo nastupe prema Beogradu. Tomićevu argumentaciju Velika narodna skupština je prihvatila. Jaša Tomić je tim povodom izjavio: “Mi najpre treba da obučemo srpsku košulju, jer nam je bliža, a tek onda da se zaodenemo jugoslovenskim ogrtačem”. Naglasio je: “Srbija ovenčana slavom iz balkanskih i Prvog svetskog rata i nepriznata Država Slovenaca, Hrvata i Srba skrpljena od delova Austrougarske nikako ne mogu biti ravnopravi činioci ujedinjenja”. “Od srca ćemo u Jugoslaviju, ali naš put tamo vodi samo preko Beograda. Ako ne nađemo u Jugoslaviji Srbiju i Crnu Goru nemamo u Jugoslaviji drugo tražiti”, dodao je. Poslanici Velike narodne skupštine Srba, Bunjevaca i ostalih Slovena Banata, Bačke i Baranje jednoglasno su 25. novembara 1918. glasali da se Vojvodina priključi Kraljevini Srbiji. Prethodnog dana istovetna odluka doneta je u Rumi za područje Srema, pod rukovodstvom Žarka Miladinovića, na Velikom narodnom zboru.

Delegacija Sremaca prisustvovala je Velikoj narodnoj skupštini u Novom Sadu. Danas je gotovo nemoguće ilustrovati stepen oduševljenja s kojim je stvaranje zajedničke države tada prihvatano. Izgledalo je da se konačno ostvaruju snovi brojnih generacija koje su se vekovima žrtvovale u borbama za nacionalnu slobodu. Srbi su uostalom kao glavni element koji je nosio borbu protiv osmanske Turske imali poseban, privilegovan status, odlukom bečkog dvora, još od kraja 17. veka. To je istina često osporavano, kako od pojedinih predstavnika rimokatoličke crkve tako od strane vlasti Ugarske. To je podrazumevalo pre svega vojnu službu, ali i potpunu slobodu od feudalnih obaveza, a isto tako slobodu pa i izvesne privilegije srpske crkve. U vreme Mađarske bune 1848. Srbi su, na Majskoj skupštini u Sremskim Karlovcima proglasili Srpsku Vojvodinu, kao teritorijalnu autonomiju. Bečki dvor je u prvom trenutku bio uzdržan da bi zatim 1849. ustrojio posebnu krunsku zemlju Vojvodstvo Srbija i Tamiški Banat, koja je istina potrajala samo do 1861. Sećanja na osporena prava kod Srba su međutim trajno ostala živa. Pošto je Srpska vojska sredinom septembra 1918. probila je Solunski front, čime je započelo urušavanje celokupnog sistema Cetralnih sila, usledilo je brzo napredavanje na sever, okončano oslobođenjem Beograda, srpske prestonice, 1. novembra.

Prethodno, Bugarska je kapitulirala na samom kraju septembra, a Turska mesec dana potom. Usledila je kapitulacija Austrougarske 3. novembra. Monarhija Habzburga se nepovratno raspadala. Bunt je bio posvuda, nebrojeni dezerteri od vojske i zakona bili su izvor opšte nesigurnosti. U zemlji je, kao posledica rata, već godinama bila glad. Pokreti za osamostaljenje oglašavali su se posvuda, među Česima, Slovacima, Rumunima, Italijanima, Mađarima. Pojedini delovi dotadašnje Dvojne monarhije proglasili su otcepljenje, kao Čehošlovačka 28. oktobra. U Zagrebu je 29. oktobra proglašeno stvaranje tzv. Države Slovenaca, Hrvata i Srba, koja nije zaživela. Srbi sa prostora Srema, Banata, Bačke pozivaju srpsku vojska da što pre pređe Savu i Dunav. Oduševljeno se očekuju oslobodioci, ističu srpska znamenja, slike kralja Petra, srpske zastave. Prethodno su stvoreni Narodni odbori u nizu mesta. Popodne 3. novembra, srpska vojska prelazi u Banat. Naređeno je zaposedanja prostora do linije Bela Crkva Vršac Temišvar, i deset kilometara istočno. Iz Šapca, 4. novembra, pripadnici Drinske divizije prelaze u Srem, ulaze u Klenak, potom u Mitrovicu. Zemun je oslobođen 5. novembra. Sledila su izviđačka odeljenja srpske vojske upućena put Rume, Mitrovice, Inđije. U Rumi je već postojala organizovana srpska vlast na čijem čelu se nalazio dr Žarko Miladinović. Tokom 7. novembra srpske trupe zaposedaju Surčin, Bečmen, Jakovo, Dobanovce, Jarak, Mitrovicu, Buđanovce, Rumu, Vrdnik, Irig, Inđiju. Drinska divizija dobila je naređenje da oslobodi Srem i prostor prema zapadu, do linije Baja, Osek, Bosanski Brod. Iz Sremskih Karlovaca, konjički eskadron Dunavske divizije ulazi u Petrovaradin. Odatle, ta formacija 9. novembra oslobađa Novi Sad.

Ulasku trupa pod vođstvom majora Vojislava Bugarskog, prethodio je te noći dolazak grupe koju je predvodio poručnik Boško Pavlović, iz zatočeništva. On je tokom noći zauzeo ključne pozicije u gradu, uoči ulaska majora Bugarskog. Pančevo je oslobođeno 8. novembra, 17. Bečkerek (od 1935. Petrovgrad) i Kikinda. Sombor i Subotica oslobođeni su 13. novembra. U Somboru je prethodno već postojalo Narodno veće Srba i Bunjevaca, a u Subotici Bunjevačko-srpski narodni odbor. Baranju je srpska vojska oslobodila 14. novembra. Usledilo je 1. decembra 1918. u Beogradu, proglašenje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, čime su ciljevi oslobođenja i ujedinjenja ostvareni. Godine 1929. zemlja je preimenovana u Kraljevina Jugoslavija. U skladu s novom upravnom podelom Vojvodina je tada postala sastavni deo novoobrazovane Dunavske banovine, sa središtem u Novom Sadu. Ogroman graditeljski i opšti uspon Novi Sad duguje upravo tom periodu. Jakov Jaša Tomić (1856 – 1922) novinar, pisac, svojevrsni naslednik Svetozara Miletića, ulogom na Velikoj narodnoj skupštini u Novom Sadu te 1918. podigao je sebi trajan spomenik u istoriji Srba. Dr Ignjat Pavlas te 1918. bio je potpredsednik Srpskog nacionalnog odbora i član delegacije koja je u Beogradu tražila da srpska vojska najbrže moguće uđe u Novi Sad i Bačku. Ugledni advokat, prvak Sokolskog pokreta u Bačkoj, osnivač planinarskih društava, veslačkog kluba, veliki srpski nacionalni borac, ubijen je januara 1942. tokom Novosadske racije.

Fudbal: Tempo ubedljiv u Kuštilju, pobeda Borca u derbiju, Radnički podelio bodove

Fudbal: Tempo ubedljiv u Kuštilju, pobeda Borca u derbiju, Radnički podelio bodove

OPOVO, 24. novembar 2024 – Tempo je bio ubedljiv na gostovanju u Kuštilju (1:5) za proboj na sredinu tabele Prve južnobanatske lige. Borac je u derbiju Druge južnobanatske lige – zapad kao domaćin savladao Voju Gačić (3:1), dok je Radnički u Barandi odigrao nerešeno sa BSK Bavaništem (2:2).

Prva južnobanatska liga: rezultati 14. kola: Spartak 1911 – Hajdučica 3:0; Crvena zvezda – Dolina 3:1; Sloga (P) – Glogonj 0:3; Radnički  – Sloga (BNS) 1:0; Banatul – Budućnost 5:1; Karaš – Tempo 1:5; Unirea – Potporanj 3:2; Vulturul – Ševac 4:0

Tabela: 1. Glogonj (40); 2. Banatul (33); 3. Radnički (30); 4. Vulturul (30); 5. Spartak 1911 (27); 6. Ševac (23); 7. Dolina (20); 8. Budućnost (19); 9. Tempo (18); 10. Unirea (18); 11. Crvena zvezda (17); 12. Sloga (BNS) (17); 13. Potporanj (16); 14. Karaš (9); 15. Sloga (P) (5); 16. Hajdučica (0)

Druga južnobanatska liga – zapad: rezultati 13. kola: Omladinac – Proleter 1:1; Jedinstvo Stević – Jugoslavija 4:2; Borac – Voja Gačić 3:1; Radnički – BSK Bavanište 2:2; Kolonija – OFK Mladost 4:3

Tabela: 1. Borac (30); 2. Voja Gačić (24); 3. Omladinac (24); 4. Jugoslavija (22); 5. Jedinstvo Stević (20); 6. Proleter (17); 7. BSK Bavanište (16); 8. OFK Mladost (14); 9. Radnički (12); 10. Kolonija (5)